Prema široj vojnoj definiciji, top je vrsta artiljerijskog oružja koje služi za uništavanje otkrivenih, vertikalnih, brzopokretnih i točkastih ciljeva (što god to značilo!!), oklopnih vozila, fortifikacijskih prepreka, te za gađanje na velikim udaljenostima. Sama riječ vuče korijene iz turskog jezika. Prvi pravi topovi, po karakteristikama nalik suvremenima, pojavili su se u 18. stoljeću. Njihova unutarnja stijenka bila je glatka, a frekvencija paljbe, tj. kadenca (broj opaljenja u jedinici vremena) bila je mala. Ti su topovi imali mali domet i slabu točnost gađanja. S vremenom se top usavršavao, pa je umjesto glatke dobio cijev s uzdužnim spiralnim žlij♥♥ovima, a kuglastu granatu i barutno punjenje u dnu cijevi, zamijenio je tzv. artiljerijski metak sastavljen od čahure, eksplozivnog punjenja, kapsule i granate, izduženog, aerodinamičnog oblika.
Povijesni razvoj topa može se podijeliti u nekoliko etapa, a on sam počinje se razvijati nakon izuma baruta, što i jest omogućilo razvitak vatrene artiljerije. Prvo vatreno oružje u današnjem smislu bila je arapska modfa. Grmeći 'samogori' pojavili su se u Francuskoj 1338. godine. To je zapravo jedna cijev koja je izbacivala kamenčiće ili željezne štapove. Oko 1340. godineviše je takvih cijevi montirano na kotače. U bitci kod Kresija 1346. godine, prvi puta su u Europi upotrijebljena 'vatrena oruđa', čiji su najraniji primjerci bili vrlo primitivni. To je bila debela, iznutra glatka cijev od zavarenih željeznih štapova, ojačana s nekoliko obruča. Cijev je imala drveni kundak, a ciljanja nije bilo. Lafet nije omogućavao mijenjanje nagiba cijevi, a time i mijenjanje udaljenosti gađanja. Za promjenu dometa pod 'usta' cijevi podmetali su se komadi drva ili se lafet ukopavao u zemlju.
Artiljerijske sustave tog vremena izrađivali su pojedini obrtnici, koji su strogo skrivali svoje znanje i 'recept' se prenosio s oca na sina. Oružje često bilo neotporno i kruto i nerijetko je predstavljalo opasnost i za onoga tko se njime koristio. Svako je oružje imalo svoj kalibar, a time i vlastito streljivo. Kalibar se nije mjerio, već se samo označavao veličinom zrna (kao 'jabuka', 'glava'). Oružje je imalo i svoja imena, kao npr. Bijesna Margita, Vatreni mačak, a ime se ponekad davalo i prema majstoru-konstruktoru.
Gost
Gost
Naslov: Re: Oružje kroz povijest Čet 27 Okt - 21:53
Bojni čekić (Bojno kladivo) – (lat. malleus, eng. knocker, fra. marteau d'armes, nje. Streithammer, tal. martello d'arme) pripada skupini hladnih oružja, podskupini individualnih oružja, a prema namjeni je udarno – ubodno oružje, koje rabe pješaci kopljanici u trenutku kada nastupi bliska borba ('prsa o prsa'), pa je poradi blizine protivnika nemoguće više rabiti koplje.
Sastoji se od metalne glave (čekić) i drške. Glava (čekić), u zavisnosti od perioda uporabe, razlikuje se u materijalu izrade, pa tako može biti kameni, drveni, olovni, brončani, željezni ili čelični. Glava (čekić) s jedne strane ima nazubljenu površinu, a na drugoj strani pak je kljun ili sjekira. Neki od bojnih čekića na vrhu mogu imati i koplje ili pak bodež. Drška je drvena, ali može biti i metalna, a nosi se za pojasom kod pješaka, ili pak pričvršćen za sedlo kod konjanika.Bojni čekić javlja se već prije dvije tisuće godina, ali pravu uporabu u borbi doživljava tek u 14. i 15. stoljeću. Kao masovno i temeljno oružje pojavljuje se u 14. stoljeću kada su njima bili naoružani 'Mlatioci švapskih vitezova' (Schläglerbund) ustanici protiv centralne carske vlasti. Sredinom 14. stoljeća njime su naoružani i francuski pješaci, a bojni čekić kod njih naziva se 'picois'. Gotovo istodobno pojavljuje se i lucerinski bojni čekić koji ima dugu dršku, ravni bočni šiljak i nešto kraći bodež. Kako bi se pojačala efikasnost helebarde na njezinu dršku može se nasaditi i bojni čekić.
Jačanjem oklopa, bojnim čekićem naoružavaju se i konjanici, pa se konjanički bojni čekić razlikuje od pješačkog po tomu što ima nešto kraću dršku i sjekira ima oblik kljuna (papagaja, gavrana ili sokola). U početku vitezovi s podsmjehom doživljavaju bojni čekić i odbijaju ga nositi s obrazloženjem da je to oružje seljaka, građana i poreznih obveznika, ali kasnije ga uvidjevši njegovu ubojitost prihvaćaju šutke. Taj bojni čekić koji su prihvatili vitezovi naziva se viteški bojni čekić i dužine je 50 cm.
Bojni čekić pod nazivom 'maca' (najvjerojatnije od talijanskog mazza) rabio se i u Dubrovačkoj republici. Pojavom vatrenog oružja bojni čekić postepeno nestaje dok napokon u 18. stoljeću definitivno ne izlazi iz opreme vojnika. No, Mongoli i američki starosjedioci (Indijanci) uspješno ga rabe sve do 20. stoljeća.
Izvori: W. Boeheim, Waffenkunde, Leipzig 1890. i A. Demmin, Die Kriegswaffen, Leipzig 1893.
EROTIC MAN
MODERATOR
Poruka : 48437
Učlanjen : 17.03.2015
Raspoloženje : kako ja hoću
Naslov: Re: Oružje kroz povijest Sub 5 Nov - 12:54
МG 42 je njemački mitraljez opće namjene iz perioda Drugog svjetskog rata kojeg je koristio Wehrmacht. Sa svojom velikom brzinom paljbe, snažnim metkom i prepoznatljivim zvukom postao je jedan od najboljih mitraljeza tokom rata. Saveznički vojnici su zbog reskog zvuka ispaljivanja mitraljezu dodijelili nadimak cijepač čaršafa .
Razvoj i opis Početkom tridesetih godina 20. vijeka, čuveni njemački konzorcij pristupa razvoju novog pješadijskog oružja - univerzalnog mitraljeza. Koncipiran da podrži doktrinu "munjevitog rata", legendarni "šarac" MG 34 je prvi, stvarno uspješan puškomitraljez. Ipak, uz sve prednosti i dobre strane, ni on nije bio odličan. Već tokom prve godine rata, njemačka vojska shvata da joj je potreban mitraljez veće vatrene moći, manje mase, pouzdaniji i jeftiniji za proizvodnju. Konstruktori Gruner i Horn ponudili su rešenje koje je Wermacht objeručke prihvatio pod oznakom MG 42. Princip rada zasnovan je na odloženom trzaju uz korištenje Vorgrimler brave sa dva valjčića. Relativno tanka cijev se jednostavno i brzo menja kroz vratanca na desnoj strani oružja i na taj način omogućava ispaljivanje većeg broja metaka bez kritičnog pregrijavanja. Puni se redenikom koji se uvodi sa lijeve strane, može da se opremi dobošem u koji se smješta redenik kapaciteta 50 metaka. Tako oružje može da se koristi bez prevođenja iz marševskog u borbeni poredak. Bio je lakši, kraći, spretniji za upotrebu i manje osjetljiv na blato i snijeg, nego stari MG 34. Zbog kraće nišanske linije, velike brzine paljbe i vibracija, imao je lošiju preciznost od starijih modela, naročito kada se uporedi sa Maxim MG 08. Zbog izuzetno visoke kadence, dobio je nadimak Hitlerova testera. Radi samo na automatskom režimu paljbe.
Posmatrajući MG 42 brzo postaje jasno da su njegov koncept i kostrukcija aktuelni i danas. Niska silueta ne traži od rukovaoca da se neprijateljskoj vatri izlaže više nego što je neophodno, a kundak i rukohvat pružaju udoban položaj nišandžiji. Okidanje je pristojno, ali Browningovom rješenju je teško parirati. MG 42 puca iz otvorenog zatvarača, pa ovaj oko 500 g težak komad čelika, potiskivan snažnom oprugom jurne unapred prije opaljenja svakog metka, mjenjajući balans oružja u trenutku samog opaljenja.
Naslov: Re: Oružje kroz povijest Sub 5 Nov - 12:56
Historija oružja Upotreba U službi 1942 - do danas Korišten od Flag of the German Reich (1935–1945).svg Treći rajh Ratovi Drugi svjetski rat Proizvodnja Proizvođač Mauser Werke AG Wilhelm-Gustloff-Stiftung Steyr-Daimler-Puch Broj proizvedenih primjeraka 400.000 Varijante MG 45/MG 42V, MG 1, MG 2, Rheinmetall MG 3, M53, MG 74 Opis oružja Težina 11,57 kg Dužina 1120 mm Dužina cijevi 533 mm Kalibar 7.92×57mm Mauser Domet 1.000 m Spremnik municije 50, 250 metaka Brzina paljbe 1.200 metaka u minuti Brzina zrna 860 m/s
Moguće je da je ovo oružje na tom mjestu ostavljeno prije više od jednog stoljeća, prenosi Reuters.
Puška je proizvedena i isporučena 1882. godine. Na grmu smreke je stajala toliko dugo da je njeno drvo napuklo, šaržer zahrđao, a pustinjsko sunce je dodatno oštetilo.
"Ovo je stvarno misterija", kazala je Nichole Andler iz Nacionalnog parka Great Basin. "Znamo da je tamo stajala dugo jer je njen šaržer bio zakopan u prašinu. Ipak, ne znamo koliko tačno".
Više od 700.000 pušaka Winchester 1873 proizvedeno je između 1873. i 1916. godine. Zbog svoje popularnosti bila je poznata kao "oružje koje je osvojilo Zapad".
U vrijeme kada je prodata ovaj dio pustinje istočne Nevade u blizini granice sa Utahom bio je rudarsko područje. Nacionalni park ovdje je osnovan 1986. godine, a poznat je po 5.000 godina starim borovima i drugoj pustinjskoj flori i fauni.
EROTIC MAN
MODERATOR
Poruka : 48437
Učlanjen : 17.03.2015
Raspoloženje : kako ja hoću
Naslov: Re: Oružje kroz povijest Čet 10 Nov - 14:12
Zastava M53 je jugoslavenski puškomitraljez opće namjene kojeg je proizvodila kragujevačka tvrtka Zastava Arms. M53 poznat je i pod nadimkom "Garonja". Nastao je na temelju obrnutog inženjeringa njemačke strojnice MG 42 te je zadržano streljivo kalibra 7.92×57mm Mauser. Zadržane su i ostale značajke njemačkog originala čime je M53 postao njegova identična kopija.
Karakteristike
Zastava M53 može se montirati na postolje koje se počelo proizvoditi godinu dana prije samog oružja a bilo je predviđeno za njemački MG 42 kojeg je JNA zarobila tijekom 2. svjetskog rata ili dobila od Sovjetskog Saveza. Pri uporabi puškomitraljeza montiranog na postolje, strijelac mora imati dva pomoćnika. Jedan je zadužen za pridržavanje redenika na putu od kutije do uvodnika (budući da se s postolja obično gađa dužim rafalima nego s nožica) a drugi je zadužen za punjenje ispražnjenih redenika i dopremu streljiva (u slučaju da posadi nije dodijeljen donositelj streljiva odnosno treći pomoćnik).
Naslov: Re: Oružje kroz povijest Pet 25 Nov - 14:24
Istorijat
U službi 1953. – danas U upotrebi: Ratovi Iransko-irački rat Zaljevski rat Drugi zaljevski rat
Istorija proizvodnje
Proizvođač Zastava Arms
Svojstva Dužina 1220 mm Masa 11,5 kg Streljivo 7.92×57mm Mauser Dužina cijevi 535 mm Brzina gađanja 800–1050 m/s Domet 1200 m (učinkoviti domet) Kapacitet spremnika 50 metaka u redeniku 250 metaka u kutiji Nišan čelični nišan
Čet 27 Okt - 14:04
