Zanimljivosti o jeziku

Kako je nastao jezik?

Jedno od važnih pitanja koja u lingvistici još uvijek ostaju bez odgovora jeste — kako je nastao jezik? Tokom čitave istorije civilizacije, mnoge je naučnike zaokupljalo pitanje koje je porijeklo jezika, kada je ljudska vrsta počela govoriti, i kako i zašto se to dogodilo. Odgovori na ta pitanja ni danas nam nisu dokraja poznati.


Vavilonska kula: prema Bibliji, svi su ljudi u početku govorili hebrejski, koji je bio i Adamov jezik, a razni svjetski jezici nastali su kao božja kazna ljudima Vavilona, da se ne mogu više sporazumjeti među sobom. Nevjerovatno je što se ovaj mit dobrim dijelom evropske istorije — od početaka hrišćanske kulture pa sve do XIX vijeka! — među svim proučavaocima jezika u Evropi apriori uzimao za istinito objašnjenje o porijeklu jezika, i nije se uopšte dovodio u pitanje niti sumnju.


Da je porijeklo jezika i laički oduvijek zanimalo ljude, svjedoče mnogi mitovi iz raznih kultura koji govore o postanku jezika kod ljudi. U srednjovjekovnoj Evropi, popularno je bilo biblijsko objašnjenje o postanku raznih jezika kao o božjoj kazni zbog gordosti ljudi — poznato kao mit o vavilonskoj kuli. U Bibliji se nalaze i drugi mitovi o porijeklu jezika, poput onoga koji veli kako je imena svim životinjama izmislio Adam, prvi čovjek. Jedan afrički mit o porijeklu ljudi na veoma lijep je način istakao povezanost čovjeka i njegovog jezika: „Bog je stvorio čovjeka jer je volio slušati priče“.

S naučne strane, možemo sa izvjesnom sigurnošću tvrditi da je prije oko milion godina nastao prvobitni, primitivni jezik kod Homo erectusa. Vjerovatno je još Homo erectus mogao produkovati artikulisane zvuke, i to je bila neposredna posljedica toga što se bio uspravio na zadnje noge — uspravivši se, cijeli njegov organizam je morao da se prilagodi novom položaju, pa su se neki organi ispomjerali na bolja mjesta za taj položaj, među njima larinks (grkljan). U odnosu na druge primate, larinks se kod pračovjeka spustio malo niže, jer ga je tako povukao bipedalni položaj, i to je otvorilo put formiranju vokalnog trakta, govornog aparata sposobnog za produkovanje artikulisanog jezika. Još ranije, još kod Homo habilisa, koji je koristio i pravio oruđe, javili su se i mentalni preduslovi za razvoj jezika, jer su njegovi pokušaji da tvori oruđe rukama direktno uticali na razvoj mozga i u njemu centra za jezik, bez kojega pravljenje oruđa (i, još važnije, prenošenje znanja o pravljenju oruđa mlađim generacijama) ne bi bilo moguće.

Kada je pračovjek stekao i mentalne preduslove i fiziološke preduslove za razvoj jezika, trebalo je samo da prođe nekoliko stotina hiljada godina, do Homo sapiensa, dok se kod čovjeka nije razvila puna kognitivna sposobnost i pravi, razvijeni jezik, jednak današnjima. Za tih nekoliko stotina hiljada godina, postepeno se razvijala kompleksna struktura jezika — gramatika. Prvobitni jezik imao je prvo samo imenice, da pračovjek označi predmete i druge pojmove oko sebe, a zatim je dobio i glagole, da čovjek označi i radnju i akciju, a potom je to moralo nekako da se složi u rečenicu, i tako je nastala sintaksa, složena struktura jezika, tj. nastao je i pravi, razvijeni jezik.

I ako uzmemo u biologiji prilično sigurnu tezu da ontogenija podražava filogeniju, tj. da razvoj pojedinačne jedinke podražava evoluciju njene vrste, i primijenimo je na jezik, vidimo kako i bebe upravo tako usvajaju maternji jezik u ranom djetinjstvu, kako je i čovjek sticao jezik evolucijom: prvo se, kao Homo habilis, igraju kockicama, lopticama, lutkicama i drugim igračkama, razvijajući svoj mentalni aparat, usput gugučući razne zvuke, isprobavajući svoj vokalni trakt koji su nasledili od Homo erectusa, da bi oko godine dana progovorile i prve prave riječi, s pravim značenjem, ali tek holofraze; a kasnije tek dolaze složenije rečenice.

O razlozima koji su doveli do razvitka jezika takođe su mišljenja među naučnicima podijeljena, ali najzastupljenija su ova tri: po jednima, jezik se razvio zbog prirodne selekcije, jer je onaj koji govori bio seksualno privlačniji, kao što pauni imaju velike repove s perima raznih boja; po drugima, jezik se razvio iz socioloških potreba — kako je ljudska zajednica bivala sve veća i veća, te se raniji metodi socijalne interakcije (a to je bilo međusobno timarenje i trijebljenje, kao kod drugih primata) nisu više mogli primjenjivati, razvio se jezik radi socijalne interakcije između ljudi; a treća teorija zove se popularno "bizoni su dolje pored jezera", jer njena je postavka ta kako se jezik razvio iz komunikativnih potreba, najprije radi uspješnije organizacije i provođenja lova.

U svakom slučaju, teorija o postanku jezika nije malo, a odgovori leže predaleko u prošlosti da bismo ih, možda, i ikada mogli sasvim sigurno saznati.


srpskijezickiatelje.com

Ko je bio prvi lingvista?

Koliko je staro čovjekovo zanimanje za jezik, i ko se bio prvi bavio proučavanjem jezika? Čovjekovo zanimanje za svoj jezik vjerovatno je staro koliko i sâm čovjek i sâm njegov jezik, o čemu svjedoči i današnje laičko interesovanje svih ljudi za jezička pitanja, i česte diskusije o jeziku ljudi sviju profesija. Čovjeka je jezik zasigurno oduvijek fascinirao, i očekivali bismo da stoga i lingvistika bude među najstarijim naukama i prvim tekovinama civilizacije. Međutim, nije tako.


Čuvene su metafore osnivača lingvistike Ferdinanda de Saussurea kojima jezik uspoređuje sa igrom šaha, ne bi li bolje objasnio njegova temeljna svojstva. U šahu, nije važno odakle dolaze ili od čega su napravljene figure za igru, dokle god su u igri, gdje obavljaju svoju funkciju po zadatim pravilima. I u jeziku, nije važno odakle dolaze jedinice jezičkog sistema dokle god obavljaju svoju funkciju u suglasju sa gramatičkim pravilima jezika. Kako igra teče, mjesta figurama se mijenjaju, jedne figure odlaze iz igre, nastaju novi i novi položaji figura s novim oprekama među njima, ali sve po pravilima igre. Tako se i jezik vremenom mijenja.

Zanimanje ljudi za jezik i jezička pitanja bilo je prisutno u svim vremenima i u svim kulturama. Proučavanja jezika stara su koliko i ljudska civilizacija; — pa ipak, bilo je potrebno mnogo stoljeća da to zanimanje i ta prvobitna proučavanja jezika prerastu u pravu nauku: lingvistika se uobličila kao prava znanost tek s kraja XIX i početka XX vijeka! Zaslužan za to bio je švajcarski lingvist Ferdinand de Saussure, koga danas pominjemo kao začetnika moderne lingvistike. U svojim predavanjima, koja su nakon njegove smrti objavljena u knjižici pod naslovom Kurs opšte lingvistike (fr. Cours de linguistique générale), tek je on izložio temeljne naučne tvrdnje o jeziku bez kojih se ne može zamisliti suvremena lingvistika.

Ipak, proučavanje jezika staro je, kako smo rekli, koliko i ljudska civilizacija. Mada je Ferdinand de Saussure zadao temelje lingvistici kao modernoj znanosti, i prije njega naučnici su se bavili ljudskim jezikom uopšte ili raznim pojedinačnim ljudskim jezicima. Sa sigurnošću možemo reći da je prvi lingvista bio onaj, nama danas nepoznat, čovjek koji je prije nekoliko hiljada godina (tokom bronzanog doba) izumio prvo slogovno pismo. Da bi govor pretvorio u pismo, taj njegov prvi izumitelj, ili izumiteljka, morao je na neki način analizirati fonologiju jezika za koji je pravio pismo — pa makar to radio i intuitivno više nego naučno — i to ga zato sa sigurnošću čini prvim lingvistom, ili lingvistkinjom, u istoriji.

Najstariji lingvista čije nam je djelo i ime poznato pak jeste indijski gramatičar Panini, koji je živio u IV vijeku p. n. e. U Indiji toga vremena, sanskrit je imao religijsku vrijednost, kao obredni jezik, zbog čega je gramatički opis sanskrita bio važna disciplina u indijskom društvu. Panini je bio samo jedan u nizu brojnih indijskih gramatičara, neki od kojih su se bavili opisom sanskrita i par stotina godina prije Paninija, ali njihova djela nam dodanas nisu ostala sačuvana. Od Paninija, međutim, ostao nam je dosta detaljan opis gramatike sanskrita, i za svoje doba čak izuzetno napredan — Panini je prije više od dvije hiljade godina poznavao jednake lingvističke pojmove i primjenjivao jednake deskriptivne lingvističke metode kakvima se služi današnja moderna lingvistika. Recimo, nevjerovatno zvuči da je Paniniju sasvim bio poznat koncept foneme, dok ga je zapadna lingvistika usvojila tek krajem XIX i početkom XX vijeka! Ili to da je Panini jezik opisivao u duhu generativne gramatike, onako kako će profesor Chomsky pristupiti sintaksi tek kasnih pedesetih godina XX vijeka napravivši time revolucionaran pomak za modernu lingvistiku! Stoga Paniniju s pravom pripada zvanje najstarijega lingviste čije nam je djelo poznato.

Uporedo s razvojem gramatičkih disciplina u drevnoj Indiji, u antičkoj Kini razvijala se leksikografija, a u Evropi jezikom su se u okviru filozofije bavili antički grčki filozofi. Neka od glavnih pitanja koja su njih zaokupljala bila su to da li je odnos riječi i stvari proizvoljan ili predodređen nekom osobinom same stvari, ili to da li je jezik po sebi pravilan i sistematičan ili je pak izgrađen od brojih nepravilnosti i arbitrarnosti. Zanimljivo, par hiljada godina kasnije, ta pitanja i danas su u lingvistici sasvim aktualna — premda smo danas, svakako, mnogo bliži sigurnijem odgovoru.

Jedna od sposobnosti koja izdvaja čoveka od svih drugih životinja je mogućnost kompleksne komunikacije i razmena ideja, koncepata i misli. Sve se to čini pomoću jezika koji predstavlja skup glasova, reči i znakova koji imaju određeno značenje. Na svetu se danas koristi između 5 hiljada i 7 hiljada jezika, mada je broj teško proceniti pošto mnogi jezici svakodnevno izumiru, a i ponekada je teško razlučiti jezik od dijalekta.

Neki jezici imaju padeže, a neki ne. Naš jezik ima sedam padeža, dok engleski jezik nema nijedan. Finski jezik ima oko 14-15 padeža, dok mađarski ima oko 18, sve zavisi od definicije. Ali po broju padeža apsolutni rekorder je Cezki jezik koji se govori na Kavkazu, i koji ima 64 padeža. Nažalost, taj jezik je sada u izumiranju, pa se vode napori da se on očuva.

Deca koja od malena žive u dvojezičnoj sredini, gde se uporedo koriste dva jezika, su inteligentnija.

Najduža reč u srpskom jeziku je prestolonaslednikovica, koja znači žena prestolonaslednika.

Polovina ljudi na svetu danas se koristi sa dva ili više jezika.

Srpski jezik je jedini evropski jezik sa digrafijom, odnosno dva pisma u okviru jednog jezika.

U našem jeziku, kao i u drugim slovenskim jezicima,  postoje tri gramatička roda: muški, ženski i srednji. Svaka reč ima svoj rod, drvo je srednjeg roda, dok je list muškog roda, a grana ženskog, na primer. Nemaju svi jezici rod. Turski, kineski i japanski nemaju rod. Engleski jezik je nekada imao rodove, ali su se oni sada izgubili. Zanimljivo je da neki afrički i indijanski jezici imaju više od tri roda. Na primer, rodovi se mogu razlikovati po tome da je li u pitanju živa ili neživa stvar. Zatim biljke i prirodne pojave mogu da imaju zaseban rod. Rod takođe može da zavisi i od veličine stvari. Tako bi list imao biljni mali rod, a drvo bi imalo biljni veliki rod.

Mi smo navikli da imamo samo jedninu i množinu imenica, ali u nekim jezicima postoji nekoliko množina. Na primer, reč “mi” može da znači nas dvoje, ili ja i on, ili ja i ti, ja i još mnogo ljudi itd. Kod nas se za sve te reči koristi “mi”, dok u nekim jezicima postoje različite reči.

Jezici se razliku po broju reči, govornika, strukturi, gramatici i tako dalje, ali ne postoji misao ili pojava koja ne može da se kaže na bilo kom jeziku. Čak i u slučaju da za neku pojavu ne postoji reč na jednom jeziku, ona se uvek može opisati i razumeti.



Poznati lingvista Noam Čomski smatra da postoji univerzalna gramatika, to jest ista gramatička pravila koja su urođena svim ljudima.

Naš jezik pripada indo-evropskoj porodici jezika, koja je najbrojnija na svetu, a slovenskoj grupi jezika, koja je najbrojnija u Evropi. U Evropi se najčešće koriste tri grupe jezika, germanski, romanski i slovenski jezici. Svaka grupa ima zajedničkog pretka, relativno gledano. Ono što je interesantno za slovenske jezike je da su oni međusobno najhomogeniji, to jest svi su mnogo međusobno slični. Govornik poljskog i srpskog mogu sasvim lepo da se sporazumeju, iako je poljski zapadnoslovenski jezik, a srpski južnoslovenski. Neki stručnjaci idu do te granice da smatraju da su u desetom veku nove ere svi govornici slovenskih jezika govorili jednim jezikom. Navedena sličnost je navela neke lingviste da počnu da prave zajednički slovenski jezik, koji bi bio razumljiv svoj govornicima slovenskih jezika. Tako su nastali novoslovenski i međuslovenski jezici. Rumunski jezik ima dosta reči slovenskog porekla, zato što je bio okružen govornicima slovenskih jezika.

Italijanski i francuski jezik nam deluju veoma različito, ali je njihova leksička sličnost oko 89 procenata (procenat reči koje su iste ili slične), što je mnogo iznad lingvističke granice da se dva jezika proglase istim.

У енглеском језику до 15. века није било знакова интерпункције.

PORAZ REČNIKA Najpopularnija "reč" u 2014. godini je...

Kako se stara godina bliži kraju, nezaobilazne su različite ankete koje pokazuju, u ovom slučaju pomalo zabrinjavajuće rezultate. U anketi za najviše korišćenu reč u 2014. godini pobedu uopšte nije odnela reč, već - simbol.



Najkorišćeniji simbol u 2014. godini koji su ljudi upotrebljavali u međusobnoj komunikaciji je - srce, odnosno znak ljubavi.


U anketi su korišćeni podaci sa društvenih mreža, a tema je bila prepiska ljudi, odnosno njihova komunikacija preko poruka.


Tako se ispostavilo da reči sve više zamenjuju simboli, popularni "emotikoni."

Znak srca je ubedljivo najviše korišćen u blogovima, na Tviteru, Fejsbuku i ostalim vrstama prepiski između ljudi, tvrde analitičari.

Znak ljubavi sa jedne strane ohrabruje, i pokazuje da je, barem po dopisivanju 2014. bila godina ljubavi. Ipak, sa druge strane postoji zabrinutost zbog sve većeg korišćenja simbola i raznih znakova koji zamenjuju reči, što ukazuje na sve veće siromaštvo vokabulara kod ljudi.

Knjige su zamenjene internetom, lična komunikacija je ustupila mesto četovanju, Fejsbuku i ostalim vidovima virtuelnog kontakta, a odlazak na kafu sa prijateljima se nažalost pretvorio u zajedničko gledanje u mobilni telefon, uz nezaobilazno pitanje konobaru: "Koja vam je šifra za vajerles?"

blic

Zanimljive činjenice o srpskom jeziku

-Svako slovo u srpskoj azbuci čita se onako kako se piše, što je retkost u modernim jezicima.

-Baš zato, srpski je sjajan kandidat za status drugoh jezika, jer kada jednom usavršite azbuku, lako možete da izgovorite svako slovo koje vidite na papiru. I to bez da znate šta ta reč znači.

-U srpskom postoji 7000 tirskih reči! Kasnije, otkriveno je da su neke od tih reči persijskog i arapskog porekla.

-Isto tako, u srpskom postoji mnogo nemačkih, italijanskih, mađarskih pa čak i grčkih reči.

-Za razliku od brojnih jezika, srpski ne prevodi klasične jezike (latinski i starogrčki), već ih prilagođava. Na primer, grčka reč atmos sphaira je u srpskom jeziku atmosfera.

Zanimljivosti o jezicima za koje možda niste znali

Jezik je fascinantan i specifičan aspekt naših života za koje naučnici veruju da su se razvili iz gestikulacije, mrmljanja i mumlanja. Od samih primitivnih početaka jezici su se razvili u kompleksne sisteme razumevanja izgrađene na prostim osnovama. Kao takvi su se rađali i izumirali.

Veruje se da je najstariji pisani jezik nastao oko 4.500 godine pre nove ere. Izdvojili smo zanimljivosti o jezicima iz celog sveta za koje možda niste znali.

Jezici u brojevima

Jezik sa najvećom abecedom na svetu pripada kambodžijskom službenom jeziku Kmer, ima 74 karaktera i samo 79% Kambodžana je u stanju da se služi njime. Sa druge strane, jezik sa najkraćom abecedom je rotokas i ima svega 12 karaktera.

Kada govorimo o jeziku sa najviše reči, u vođstvu je engleski jezik sa preko 250.000 reči. Što se tiče jezika sa najdužim rečima, ubedljivi pobednik je kao što možete da pretpostavite nemački jezik.

Tako je na primer jedna od najdužih reči na nemačkom bila do skoro rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübertragungsgesetz i znači zakon o dužnostima izaslanstva i nadgledanja za obeležavanje stoke i goveda.

Izbačena je iz upotrebe pa je vođstvo preuzela donaudampfschifffahrtsgesellschaftskapitaenswitwe, što znači udovica kapetana dunavske kompanije parnih brodova. Nije nam jasno u kom to kontekstu izgovaraju ovakve reči ali je svakako zabavno što postoje

Svetski jezici

Najveći broj svetskih jezika se govori u Africi i Aziji. SAD nema svoj službeni jezik, a jezik kojim se stanovništvo najčešće koristi je engleski. Većina evropskih jezika pripada jezičkim porodicama: slovenskoj, germanskoj i romanskoj.

U svetu postoji više od 2.700 jezika sa preko 7.000 dijalekata

Među njima najrasprostranjeniji jezici na svetu su kineski, engleski i španski i hindi.

U Evropi ima 225 autohtonih jezika, što je 3% svih jezika na svetu.

Preko 230 jezika se smatra izumrlim dok se za 2.400 jezika smatra da su u opasnosti od izumiranja. Jezik se smatra izumrlim onog trenutka kada nestane i njegov poslednji govornik. Područja sa najviše ugroženih jezika su severna Australija, severna Amerika i Sibir.

Jezici konstantno utiču jedni na druge


Engleski jezik sadrži 30% francuskog jezika jer je usvojio dosta reči, tzv. „pozajmljenice“, dok evropski jezici sadrže dosta pozajmljenica iz engleskog.

Biblija je najprevođenija knjiga na svetu


Biblija je ubedljivo najprevođenija knjiga na svetu. Pretpostavlja se da je prevedena na preko 2.400 jezika. Nakon nje je, verovali ili ne, pripovetka Pinokio. Kada su pisci u pitanju, Agata Kristi nosi titulu najprevođenijeg autora.

Maternji jezik


Maternji jezik utiče na pogled na svet. Tako su osobe kod kojih na maternjem jeziku ne postoji buduće vreme organizovaniji sa vremenom i budućim planovima jer razmišljaju i planiraju u sadašnjem vremenu.

Dvojezičnost


Polovina svetske populacije govori dva ili više jezika.

Mnogi naučnici tvrde da znanje više stranih jezika može povećati Vašu moždanu funkciju. Takođe, rađena su brojna istraživanja o tome kako učenje jezika može usporiti pojavu i razvoj bolesti mozga i demenciju.

Dvojezičnost i učenje svakog narednog jezika proširuje svest o drugim kulturama. Postoji još dosta prednosti učenja jezika, kao što je pronalazak boljeg posla, veća plata, bolja konkurentnost kompanija sa dvojezičnim zaposlenim i drugo.