August Šenoa

„Tiho je bilo, mirno je bilo po gori; niti je vjetar tresao grane, niti je gorski potok grmio dubokim jarkom, počivao je vjetar hudi, a gorska voda drijemala pod krutim ledom. Bio je Božić, sveti dan.“
Zlatarevo zlato/XXIII

„Ljudi su gori nego živine. Pas koga hraniš, čuva te, čovjek koga pomažeš ubija te.“
Prosjak Luka/VII.

„Znam da će putem pol rakije ispiti dok ne padne kao ustrijeljen zec.“
Zlatarevo zlato/X.

"Bolji je dobar glas nego zlatan pas"

"..no od toga zlata ne bjaše im zlata i zatvorena zlatareva vrata"

"Oče ! Pavle! Zraka! - vrisnu, padnu, dahnu i izdahnu"

"Neću bludna ženo. Evo, samo smo tu; ne vidi nas nitko. Tu mi je oštra sablja, tu leži zlato moje što si ga ubila. Da mi se hoće, zarinuo bih ti grožđe u zmijsko srce tvoje, oprostio bih svjet života smrtnoga grijeha"

"Mladica po duši dobra, a ne videći zla, bila bi i po sebi našla put kojim poći valja da ne zagrezneš u zlo. Bijaše bistra, živa, te se već za kasnijeg djetinjstva toliko oslobodila da je nijesu smatrali djetetom; da su je dapače svi nazivali "zlatarovom mudrijašicom", jer se mala -a nije to za ono doba šala -naučila bila čitanju i pisanju od varoškoga školnika Blaža Dragšića."

".Sirom otvorise se gradska vrata i spusti se most.Iz grada izadje poniknute glave Klara u crvenom odjevena,bila je blijeda,uzrujana,bila je ljepsa no ikad.."

Tko vjeruje u žensku krepost, bit ce blažen na nebu. Tko pak ne vjeruje, bit će to na zemlji.

Ljudi su gori nego živine. Pas koga hraniš, čuva te, čovjek koga pomažeš ubija te.

Zlatno zrno ne vrjedi ništa kad ga uvijek sa sobom nosiš.

Znam da će putem pol rakije ispiti dok ne padne kao ustrijeljen zec.

Tiho je bilo, mirno je bilo po gori; niti je vjetar tresao grane, niti je gorski potok grmio dubokim jarkom, počivao je vjetar hudi, a gorska voda drijemala pod krutim ledom. Bio je Božić, sveti dan.

Iz mlade zelene gore proviru srebropjene žice preko mekanog maha u dol, kao stidne djevice provirivahu glavice miloduhog cvijeća u svijet, vesela jata ptica pršahu sa živice na živicu, sa grma na grm, a gorska šuma toli je živa, toli zelena, a sunčano zlato dršće od milote po vršcima starih dubova, zapliće svoje čarobne zrake u pomlađelo granje.

Al čovjek snuje, a bog boguje.

Iz mlade zelene gore proviru srebropjene žice preko mekanog maha u dol, kao stidne djevice provirivahu glavice miloduhog cvijeća u svijet, vesela jata ptica pršahu sa živice na živicu, sa grma na grm, a gorska šuma toli je živa, toli zelena, a sunčano zlato dršće od milote po vršcima starih dubova, zapliće svoje čarobne zrake u pomlađelo granje.

Tiho je bilo, mirno je bilo po gori; niti je vjetar tresao grane, niti je gorski potok grmio dubokim jarkom, počivao je vjetar hudi, a gorska voda drijemala pod krutim ledom. Bio je Božić, sveti dan.

Znam da će putem pol rakije ispiti dok ne padne kao ustrijeljen zec.

Zlatno zrno ne vrjedi ništa kad ga uvijek sa sobom nosiš.