Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemTražiLatest imagesRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebook


Delite | 
 

 Luis Cernuda

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
AutorPoruka
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Pet 29 Dec - 9:10

Luis Cernuda
(1902-1953)

Luis Cernuda L-s10

Španj. pjesnik; r. 1902, 963. Emigrirao poslije građanskog rata i umro u tuđuini.
Fini lirik čista izraza u zbirkama Obris zraka i Gdje boravi zaborav.
U kasnijim zbirkama izražavao gorčinu progonstva i pomirenost sa sudbinom:
Kao onaj što čeka zoru; Očaj himere.
Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Pet 29 Dec - 9:11

KAD BI COVJEK

Kad bi covjek mogao reci ono što voli,
kad bi covjek mogao uzdici svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svjetlosti,
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi covjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajuci samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreca ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konacno bio onaj, kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim ocima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
cije ime ne mogu cuti bez uzbudenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i nocu ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushicuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje,
Da te ne poznam ne bih živio,
da umirem neznajuci te, ne bih umro, jer nisam živio.
Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Pet 29 Dec - 9:11

NE ŽELIM VRATITI

Ne želim vratiti tužni duh
Na mjesta koja je plač moj obišao
Drhtati sakriven medu živim tjelesima
Kakav sam i sam bio.

Ne želim sjećati se
Sretna trenutka u nevoljama
Radost i tuga sve je isto
Sve je tužno kada se vraća.

Još me prati kao svjetlost daleka
Ona sudbina dijete
One mile mladenačke oči
Ona stara rana.

Ne bih htio da se vratim
Radije još više umrijeti
Iščupati sjenu
Zaboraviti zaborav.
Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Pet 29 Dec - 9:12

OSTAVI MI GLAS

Ostavi mi ovaj moj glas
kao što pampi ostavljaju
njene šikare želja
njene presušene rijeke
o stijene obješene.

Pusti me da živim kao zarđali čelik
bez pesnice dignute prema oblacima
neću da znam za zavidnu slavu
s repom i rogovima od pepela.

Imao sam prsten od mjeseca
pružena u noći početkom jeseni.
Dadoh ga siromahu tako mladom
da su mu oči izgledale kao dva jezera.

Naposljetku utopih se, prijatelji.
Sada spavam gdje nema buđenja.
Ne znati više za sebe pomalo je tužno.
Daj mi gitaru da sačuvam suze.
Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Pet 29 Dec - 9:13

Ne umem ja to za jednu noć,
Mila moja,
Meni je hladno dok te gledam golu,
Ti si vulkan a ja krhki poeta,
Dodiri tvoji pesma su,
Od dva -tri stiha
I pola refrena.
I osmeh tvoj,
Bezrepi zmaj od šarenog najlona,
Odmorište hoće na mom licu,
Ko ne zna nebo da dohvati,
Sanja da ulovi pticu,
Zastoj je kod mene
U voznom redu
Mila moja,
Još čekam vozove
Koji su prošli,
I verujem
Da je čovek dublji od bunara.
Po reci slikam daljine.,
I ćutim o jednoj ženi
Koja nosi vetar
Ispod balske haljine.
Hajde, sad se polako obuci,
Promaja je preteča atomske bombe,
Doći će i po tebe tvoj Vronski,
Eto, nisu svi muškarci dovoljno muški
Uzimaj mene za primer i utehu,
Srce mi odnelo pamet i moć,
Mila moja,
Ne umem ja to za jednu noć.
Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Pet 29 Dec - 9:16

Luis Cernuda Luis_c10

DESDICHA


Un día comprendió cómo sus brazos eran
Solamente de nubes;
Imposible con nubes estrechar hasta el fondo
Un cuerpo, una fortuna.

La fortuna es redonda y cuenta lentamente
Estrellas del estío.
Hacen falta unos brazos seguros como el viento,
Y como el mar un beso.

Pero él con sus labios,
Con sus labios no sabe sino decir palabras;
Palabras hacia el techo,
Palabras hacia el suelo,
Y sus brazos son nubes que transforman la vida
En aire navegable.

Luis Cernuda
/Un río, un amor (1929)/
Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Pet 29 Dec - 9:18

Rekao sam ti vjetrom,
igrajući se u pijesku poput malog mačka
ili ljutito poput oluje;

Rekao sam ti suncem,
Onim istim sto tijela zlati, mlada i gola
I smiješi se nevinosti našoj ;

Rekao sam ti oblacima,
tim sjetnim pjesnicima što nose nebo,
bijelim tugama u bijegu

Rekao sam ti cvijećem,
Bićima providnim, nježnim,
stidljivim putnicima ljudske radosti;

Rekao sam ti i vodom,
bezbojnim životom, čuvarem zasjenjenog lišća;
Rekao sam ti strahom,
I radošću sam ti rekao,
Dosadom i teškim riječima.

I nije mi dovoljno:
S druge strane života
reći ću ti smrću;
S druge strane ljubavi
reci cu ti zaboravom.

Luis Cernuda
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Pon 1 Jan - 12:38

Ne poznajem slobodu osim slobode
da budem zarobljen u nekome
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i telo plove u njegovu duhu i telu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje.
Da te ne poznajem, ne bih živio,
da umirem ne znajući za te, 

ne bih umro jer nisam ni živio."
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 5 Maj - 15:13

Ne umem ja to za jednu noć,
Mila moja,
Meni je hladno dok te gledam golu,
Ti si vulkan a ja krhki poeta,
Dodiri tvoji pesma su,
Od dva -tri stiha
I pola refrena.
I osmeh tvoj,
Bezrepi zmaj od šarenog najlona,
Odmorište hoće na mom licu,
Ko ne zna nebo da dohvati,
Sanja da ulovi pticu,
Zastoj je kod mene
U voznom redu
Mila moja,
Još čekam vozove
Koji su prošli,
I verujem
Da je čovek dublji od bunara.
Po reci slikam daljine.,
I ćutim o jednoj ženi
Koja nosi vetar
Ispod balske haljine.
Hajde, sad se polako obuci,
Promaja je preteča atomske bombe,
Doći će i po tebe tvoj Vronski,
Eto, nisu svi muškarci dovoljno muški
Uzimaj mene za primer i utehu,
Srce mi odnelo pamet i moć,
Mila moja,
Ne umem ja to za jednu noć.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 10:55

LJUBAV

Ljubav je oganj što nevidljiv gori,
rana što boli, al se ne osjeća,
ona je nikad zadovoljna sreća,
bol što ne boli nego mukom mori.

Ne željet drugo nego da se ljubi,
između svijeta ići sam i zdvojan,
u zadovoljstvu ne bit zadovoljan,
zaradu htjeti tamo gdje se gubi.

Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji:
pobijeđenome na usluzi biti,
vjernost poklanjat onom tko nas bije.

No kako ljubav može darom svojim
smrtna nam srca skladom ispuniti,
kad tako mnoge suprotnosti krije?
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 10:55

JAKOB I RAKELA

Sedam je godina Jakob pastir bio
Labanu, ocu brđanke divne Rakele;
ne ocu, već njoj je služio dane cijele
i samo nju je kao nagradu htio.

S nadom u dan jedini tekli su dani i sati,
čim pogleda je, sretniji je od sviju:
ali se otac njezin lukavstva lati,
mjesto Rakele dao mu je Liju.

Vidjevši tužan pastir kako je varkom
obmanut tako pastiricu svoju izgubio,
kao da je nije zaslužio dvorbom žarkom

sedam godinanovih produžio je zadatak,
rekavši:"Služit ću i dalje, ako ne bude bio
za tako dugu ljubav život kratak."
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 10:55

O DOBRA DUŠO MOJA

O dobra dušo moja, ti se vinu
tako prerano iz bolnog života
i odmaraš se sred rajskih ljepota,
a ja još idem kroz zemnu gorčinu.

Ako u zračnom stanu nebeskome
misó na život smije da vas gane,
sjeti se katkad ljubavi odane
koja je sjala u pogledu mome.

I ako možda ustanoviš da ti
ugađa nešto ova patnja kleta
koju zbog tebe sad podnosim bijedan,

moli se Bogu, što ti život skrati,
nek me što prije digne s ovog svijeta,
da s tobom budem, da te opet gledam.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 10:56

ROBINJA BARBARA

Robinja me ova
svojim robom čini
i jer živim u njoj
ne da mi da živim.
Oči ne vidješe
nikada na svijetu
tako lijepu ružu
u niježnome buketu.

Ni na nebu zvijezde
ni cvijeće iz polja,
ništa nije lijepo
kao ljubav moja:
neobično lice,
oči mirom gore,
crne i umorne,
no smrću ne more.

Čista živa ljupkost
u njima joj tinja
te je gospa onom
kome je robinja.
Njene crne kose,
kada se pojave,
nitko već ne smatra
da su lijepe plave.

Ta crnina divna
sve ljubavlju pjeni,
te bi i snijeg htio
da boju promijeni.
Vesela joj blagost
bistru umnost krije:
tuđinka je čudna,
no barbarka nije.

Ta spokojna duša
oluju sputava,
uz nju patnja moja
odmorena spava.
Tame robinjica
svojim robom čini
i jer živim u njoj,
ja moram da živim.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 10:56

U PROGONSTVU

Kako se duži moje jadno stanje
i ta lutanja mučna kako traju!
Kako se krati i primiče kraju
moje zaludno ljudsko putovanje!

Vijek je sve kraći, a jadi sve veći,
utjeha svaka gubi se i gine.
Ako mi kakva nada načas sine,
znam, varka će me velika opeći.

Trčim za dobrom, a ono mi bježi,
i napol puta izgubim mu sliku;
posrćem, padam i očaj me kida.

Kad ono žuri, moj korak je teži,
pogledam gdje je, je l' još na vidiku:
ono se gubi iz nade i vida.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 10:57

VODE

O, s pravom ste se, vode, na put dale,
da biste jednom stigle dobru svome
i predale se moru širokome
koje ste dugo tražile i zvale.

No jao onom tko se svijetom kreće
i vječno plače nade izgubljene,
a s bolom zna da suze prolivene
željenom cilju nikad doći neće.

Premda vam prave staze nisu znane,
premda vas putem mnoga smetnja prati,
ipak stižete u žuđenu luku.

Ja, uvijek bolan, kroz noći i dane,
putujem putem dobro mi poznatim,
a nikad stići gdje me želje vuku.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 10:57

Iz Indije

Ljepota ove hlađane planine,
sjene zelenog kestenova granja,
ovi potoci blagog otjecanja
gdje svaka žalost nestane i mine.

Mukli šum mora u tom stranom kraju,
počinak sunca kad za gore pada,
skupljanje u tor i posljednjih stada,
borba oblaka u nebeskom sjaju.

I sve od ove prirode bogate,
što nam je tako raznoliko dano,
sve me to muči kad nisam uza te.

Bez tebe sve me vrijeđa i ranjava,
bez tebe tu me mori neprestano
uz mnogu radost mnogi jad i strava.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 11:06

Mondego

Mondega blage i prozirne vode,
spomena moga odmore i hlade,
gdjeno iskusih da me kobne nade
za sobom dugo, kao slijepca, vode.

Sad sam daleko, no sjećanje stiže
za mojim tragom i svuda me goni
pa ne da da vas zaborav ukloni,
i što sam dalje, to sam vama bliže.

Može me sudba, taj gospodar duše,
nositi svijetom i zemljama novim,
predana moru i vjetru što puše.

No duša moja živi s vama skupa:
na krilu misli ona da vas plovi
i u vama se, bistre vode, kupa.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 11:07

Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 11:07

Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji: pobedjenome na usluzi biti,
vernost poklanjati onom ko nas bije.

Luis de Camoes
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 11:07

A GOOD DUHO MY


O my dear sister, you are
so premature of your painful life
and resting in the midst of heavenly beauty,
and I am still going through bitterness.


If in the airship of the heavenly
mire of life you may be thrown away,
remember sometimes the loving loyalty of
mine.



And if you may find that you
have been hurting this suffering of the chaos
that I am sad to bear for you,



pray to God, that your life may be shortened,
let me ascend from this world as soon as possible,
so that I may be with you, to see you again.

Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 11:08

ENDECHAS A BARBARA ESCRAVA

Aquela cativa
Que me tem cativo,
Porque nela vivo
Já não quer que viva.
Eu nunca vi rosa
Em suaves molhos,
Que pera meus olhos
Fosse mais fermosa.

Nem no campo flores,
Nem no céu estrelas
Me parecem belas
Como os meus amores.
Rosto singular,
Olhos sossegados,
Pretos e cansados,
Mas não de matar.

Uma graça viva,
Que neles lhe mora,
Pera ser senhora
De quem é cativa.
Pretos os cabelos,
Onde o povo vão
Perde opinião
Que os louros são belos.

Pretidão de Amor,
Tão doce a figura,
Que a neve lhe jura
Que trocara a cor.
Leda mansidão,
Que o siso acompanha;
Bem parece estranha,
Mas bárbara não.

Presença serena
Que a tormenta amansa;
Nela, enfim, descansa
Toda a minha pena.
Esta é a cativa
Que me tem cativo;
E. pois nela vivo,
É força que viva.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 11:09

Luis Cernuda Craig-whitehead-260375
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 11:09

Deseo

Por el campo tranquilo de septiembre,
del álamo amarillo alguna hoja,
como una estrella rota,
girando al suelo viene.

Si así el alma inconsciente,
Señor de las estrellas y las hojas,
fuese, encendida sombra,
de la vida a la muerte.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 11:10

Contigo

¿Mi tierra?
Mi tierra eres tú.

¿Mi gente?
Mi gente eres tú.

El destierro y la muerte
para mi están adonde
no estés tú.

¿Y mi vida?
Dime, mi vida,
¿qué es, si no eres tú?
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610Sub 19 Maj - 11:10

Diré cómo naciste

Diré cómo nacisteis, placeres prohibidos,
Como nace un deseo sobre torres de espanto,
Amenazadores barrotes, hiel descolorida,
Noche petrificada a fuerza de puños,
Ante todos, incluso el más rebelde,
Apto solamente en la vida sin muros.

Corazas infranqueables, lanzas o puñales,
Todo es bueno si deforma un cuerpo;
Tu deseo es beber esas hojas lascivas
O dormir en esa agua acariciadora.
No importa;
Ya declaran tu espíritu impuro.

No importa la pureza, los dones que un destino
Levantó hacia las aves con manos imperecederas;
No importa la juventud, sueño más que hombre,
La sonrisa tan noble, playa de seda bajo la tempestad
De un régimen caído.

Placeres prohibidos, planetas terrenales,
Miembros de mármol con sabor de estío,
Jugo de esponjas abandonadas por el mar,
Flores de hierro, resonantes como el pecho de un hombre.

Soledades altivas, coronas derribadas,
Libertades memorables, manto de juventudes;
Quien insulta esos frutos, tinieblas en la lengua,
Es vil como un rey, como sombra de rey
Arrastrándose a los pies de la tierra
Para conseguir un trozo de vida.

No sabía los límites impuestos,
Límites de metal o papel,
Ya que el azar le hizo abrir los ojos bajo una luz tan alta,
Adonde no llegan realidades vacías,
Leyes hediondas, códigos, ratas de paisajes derruidos.

Extender entonces una mano
Es hallar una montaña que prohíbe,
Un bosque impenetrable que niega,
Un mar que traga adolescentes rebeldes.

Pero si la ira, el ultraje, el oprobio y la muerte,
Ávidos dientes sin carne todavía,
Amenazan abriendo sus torrentes,
De otro lado vosotros, placeres prohibidos,
Bronce de orgullo, blasfemia que nada precipita,
Tendéis en una mano el misterio.
Sabor que ninguna amargura corrompe,
Cielos, cielos relampagueantes que aniquilan.

Abajo, estatuas anónimas,
Sombras de sombras, miseria, preceptos de niebla;
Una chispa de aquellos placeres
Brilla en la hora vengativa.
Su fulgor puede destruir vuestro mundo.

El viento y el alma

Con tal vehemencia el viento
viene del mar, que sus sones
elementales contagian
el silencio de la noche.

Solo en tu cama le escuchas
insistente en los cristales
tocar, llorando y llamando
como perdido sin nadie.

Mas no es él quien en desvelo
te tiene, sino otra fuerza
de que tu cuerpo es hoy cárcel,
fue viento libre, y recuerda.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Luis Cernuda Empty
PočaljiNaslov: Re: Luis Cernuda   Luis Cernuda Sat610

Nazad na vrh Ići dole
 
Luis Cernuda
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Luis Royo
» Horhe Luis Borhes
» In Memoriam
» Luis Álvarez Catalá
» Ljubiša Stojanović Luis
Strana 1 od 2Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-