Ovaj daleko poznat i izuzetan pas koji je po nekim i idealan, dolazi iz Njemacke.Nastao je kao rezultat strpljivog rada na selekciji, kapetana Maks for Štefanica, koji je u predhodnom vijeku dao sebi za zadatak da ukrsti više rasa ovcarskih pasa da bi stvorio novog psa koji bi bio obdaren maksimumom kvaliteta.
Danas njemacki ovčar je najpoznatiji i najrasprostranjeniji pas u cijelom svijetu. Ne mogu se jednostavno nabrojati svi kvaliteti ovog psa, ovaj pas je hrabar, inteligentan, odan u potpunosti, poslušan, potcinjensvom gospodaru. Uvijek je u stanju pripravnosti, on žestoko brani gazdu i pri najmanjoj opasnosti, cak iako nije bio obucen za to. Obdaren je jednim od najboljih njuhova u svijetu pasa, postao je majstor i u umjetnosti pracenja traga.
Uzgojem i dresurom postao je poznat kao pastirski pas, vodic slijepih osoba, kao i policijski pas. Postoje znatne razlike u shvacanju idealnog oblika za ovog sve namjenskog psa. Tijelo mu je nešto duže od visine, dužina dlake varira. Ukoliko se zanemare elementi osobnog ukusa, ostaje cinjenica da su najbolje osobine njemackog ovcara njegova inteligencija, podložnost dresuri, odanost i prvoklasan clan doimacinstva. Da bi bio exterijerno savršen,nemački ovčar mora da ima snažan i mišicav vrat, dubok grudni koš, prava leda (kod odraslog psa) malo uzdignut stomak, slabine široke i jake. Postoje tri varijante dlake, kratka, poluduga i duga. Kratka dlaka je najviše zastupljena: ona mora da bude gruba gusta i obložena, duža na vratu i na zadnjoj strani nogu, sa poddlakom. Poluduga dlaka je manje gruba, manje obložena, a stvara gusre rese na nogama, ušima i na vrhu repa, poddlaka nije dovoljno gusta. Duga dlaka je vunasta, cesto se odvaja crtom na ledima, a poddlake nema .To odsustvo poddlake je psima davalo izgled po kojem su u svojoj zemlji porijekla nazvani schaferpudel (pudlica ovcar).
Podaci o pasmini:
-Veličina psa 60-66cm 36,5kg -kuja 55-60cm 29,5kg Temperament:pogodan , izuzetno zahvalan za dresuru
Poslednji izmenio wild filly dana Pon 28 Nov - 8:40, izmenjeno ukupno 1 puta
wild filly
ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
Naslov: Re: Rase pasa Ned 31 Jul - 19:26
Šarplaninac
Prvo nazvan ilirski ovčar, ovaj impresivni pas je porjeklom sa Sarplanine, na jugoistoku Kosova. Vjeruje se da su njegovi preci dosli iz Azije sa velikim migracijama naroda. Vrlo je jak, naoruzan izuzetno mocnim zubima, ovaj pastir, nesvakidasnje hrabrosti, neustrasiv je protivnik vukova. Najjaci primjerci ove pasmine, kojima se sjeku rep i usi kako ih se neprijatelji nebi docepali, napadaju cak i medvjede. Tri sarplaninca su sposobna, kaze se da savladaju hordu vukova i tako zastite stado koje cini vise od petsto ovaca. U oblastima gdje su pasnjaci, ovi psisu jos uvijek cuvari i branioci stada. Danas mogu da se sretnu u cjeloj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori.
Koriste se za cuvanje kuca, a neki se uvjezbavaju kao vojni psi. Inteligentan i zivahan,šarplaninac brzo shvaca sto se od njega ocekuje i rado slusa. Miran, blag, uravnotezen, to je najcjenjeniji kucni ljubimac. Nepovjerljiv prema satrancu, ne dozvoljava im da kroce na njegov teritorij, ali napada iskljucivo po naredenju svog gospodara. Pasmina je priznata 1939.god. od strane F.C.I. To je impresivan pas , cvrsto graden, ima siroka i misicava prsa, cvrste sape. Glava mu je simpaticna. Njegove lijepe bademaste oci imaju dubok i miran pogled, pomalo melanholican. Dlaka mu je udvostrucena bujnom i nacickanom poddlakom. Kratka je na glavi i na prednjem deijlu nogu. Debeo rep je povijen ali se ispravlja tokom akcije. Metalno siva i tamno siva su najtrazenije boje, mada dlaka moze da bude i potpuno bijela pa cak i crna.
Nizak je, dug i snazan pas. Obraz mu pokrivaju duge dlake koje padaju s cela. Dlake su tako duge da se vuku po podu sto iz nerazumljivih razloga prouzrokuje smijeh, mozda zato sto dok hoda izgleda poput metle koja mete ulicu. Ima snaznu celjust s dobro razvijenim zubima koji upozoravaju neoprezne. Usi su uspravne, duga dlaka stvara rese koje ne sakrivaju oblik usiju. Vrat je dug, leda ravna, snazno odlakan rep nije kupiran. Pokrovna dlaka je tvrda, ravna i duga oko 15 cm, poddlaka je kratka i meka. Boja: od tamno sive do svijetlo plave, na usima i gubici crna. Visina - 26 do 28 cm, tjelesna tezina - 9 do 12 kg.
Ova pasmina potjece iz Skotske, a ime je dobila po otoku Skye. Pasminu je opisao dr. Cajus vec 1600. godine. Dugu dlaku je dobila tek krajem XIX. stoljeca. Prvi je od svih terijera postao modni pas. Do 20. stoljeca visoki plemici nisu mogli biti bez jednog ili vise skye terijera. Sada je taj privlacni pas, koji je cetiri puta duzi od svoje visine, veoma rijedak, najvjerojatnije ne toliko zbog krzna kojeg treba svaki dan temeljito njegovati, vec zbog njegovih osobina. Priznaje samo jednog gospodara kojem je bezgranicno odan. Veoma je samouvjeren, stoga prilikom odgoja morate biti dosljedni i osjecajni. Nepovjerljiv je prema strancima, nepravedno mu je pripisana agresivnost. To znaci da nije pas za pocetnike vec za Ijude koji znaju raditi sa psima i koji su spremni psu posvetiti puno vremena. Onda ce to biti izuzetan pas.
Malen je i jak pas, aristokratskog izgleda. Glava i gubica razlikuju se od pasmine zvane kavalir (Cavalier King Charles Spaniel).
Masivna glava ima izboceno i kupolasto oblikovano celo, pri cemu ceoni dio lubanje seze preko ociju. Nosni dio lubanje se skoro dodiruje sa ceonim. Nosni dio je kratak i s dobro izrazenim stopom prelazi u ceoni dio lubanje. Izraz lica je nekako nadut. Dlakavost i boja dlake isti su kao i kod kavalira. Visina - do 32 cm, tezina - od 3 do 5 kg. Dozive veliku starost.King Charles Spaniel dobio je ime po engleskom kralju Karlu II (1630-1685). Slicni psi s drugacije obojenim krznom dobili su ime po princu Charlesu Stuartu i po gradu Blenheimu. Treci uzi srodnik je ruby, koji ima jednostavne obojane oznake. U Njemackoj su sva cetiri tipa opisani u jednoj, zajednickoj pasmini, zvanoj toy spaniel. Medusobno se mogu krizati King Charles i ruby, pa cak i princ Charles i blenheim.Španijel kralja Charlesa je sarmantan, Ijubazan i strpljiv pas. Cak i kada ih ima puno u jednoj psetarnici, medu njima rijetko dolazi do dvoboja.
Ovaj pas moze bez poteskoca zivjeti zajedno s drugim domacim kucnim zivotinjama. Uvijek je budan, zivahan i privrzen. U odgoju nema teskoca, voli duge setnje i ustrajno se krece. lako je to jedna od najmanje problematicnih pasmina, jako je rijetka. Osjetljivi su i ne podnose hladnocu.
Hrvatski ovčar je rasa psa porijeklom iz Hrvatske. To je hrvatska autohtona pasmina i potice od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajuci u ove krajeve. Ti se psi neprekidno uzgajaju u Hrvatskoj, najviše u Slavoniji, od tih dana do danas.
Hrvatski ovčar je pažljiv, radišan, žustar i inteligentan pas velike energije i sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Izdržljiv je, otporan na bolesti te skroman u pogledu hrane i držanja. Posjeduje dobro razvijen ovcarski nagon te je odlican pas cuvar. U FCI je priznat pod rednim brojem #277.
Hrvatski ovčar je pas na donjoj granici srednje visine. Osnovno je crne boje, a karakteristicna je kratka dlaka na glavi i nogama. Dlaka na ostatku tijela je duža, valovita do kovrdžava. Visina kod grebena iznosi kod mužjaka i kod ženke 40-50 cm. Pas je nešto izduženog formata (on je oko 10% duži od visine). Glava je relativno laka, klinastog oblika. Njuška se prema lobanjskom dijelu glave odnosi kao 9:11. Ukupna dužina glave iznosi oko 20 cm. Vrat je nešto podignut nad lednom linijom, gornja i donja linija vrata je ravna. Umjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen, mišicav.
Koža je bez nabora i gusto je odlakan. Hrvatski ovčar krece se živahnim kasom, a korak mu je umjerene dužine.
Prvoga psa koji je podsjecao na danasnjeg briarda pokazali su na izlozbi u Parizu 1863. godine. Tada je netko iz francuske pokrajine Brie (odakle potjece svjetski poznati sir) doveo na izlozbu zenku pastirskog psa koja je pripadala veoma staroj pasmini.Briard vec dugo nije samo pastirski.
Pokretan je i misicav pas skladnog tijela. Pozornost nam privlaci njegova dlaka koja slici ovcjoj. Celni i nosni dio lubanje izrazito su odvojeni stopom. Tipicna je obrasla brada. Oci su velike i imaju miran, strpljiv i pametan izraz.Usi su krupirane i nosene uspravno. Prekrivene su dugom dlakom. Nekupiran rep ima bogatu zastavicu i na kraju je savijen u obliku kuke. Noge su misicave i jake, na zadnjim su propisana dva caporka. Dlaka je gusta, moze biti razlicite boje, prednost se daje tamnijim psima. Visina - 68 cm (muzjak je visi), tezina 30 kg. Doceka visoku starost.Pas vec je poznat i kao policijski pas, cuvar i pratilac. Strogim uzgojnim propisima pasmini su odrzali prvobitnost.
Briard je zdrav, prakticno bez displazije kukova i bez neuroza. Naizgled su ti psi privlacni i velicanstveni, stoga su omiljeni i dolaze u ruke Ijudima koji ih nisu sposobni razumjeti.Briard je, naime, svojeglav, njegova izvanredna zivahnost i temperament traze dosljedan i strucan odgoj i cvrstog vodu. Vlasnici moraju poznavati specificne osobine pastirskih pasa, njihov smisao za obranu i druge posebne osobine, inace briard moze postati tezak.
Zbog svoje vitkosti, visokih nogu i elasticnog hoda djeluju vrlo elegantno i privlace pozornost. Glavu imaju podignutu, a ostre usi su usmjerene prema naprijed. Na obrazu imaju sitno urezane bore, oci su postavljene koso. Kratkodlaki su, dlaka im je cesto crvenkaste boje, ali postoje i crni primjerci. Noge i kraj repa moraju biti bijeli.
Rep nose savijen preko leda i malo sa strane. Njihova domovina je Kongo gdje ih upotrebljavaju kao gonice u lovu na nisku divljac. Nikada se ne krizaju s drugim pasminama. Zenke se tjeraju samo jednom na godinu sto nam dokazuje da su oni jedna od prvobitnih pasmina. Visina - 40 do 43 cm, tezina do 12 kg. Dozivi oko 12 godina. U Europi je Basenji rijedak.
Standard je priznat tridesetih godina ovog stoljeca u Engleskoj. Basenji pripada prastarim pasminama i mozemo ga naci na slikama u pecinama iz kamenog doba i u egipatskom kiparstvu.Psi ne laju vec se oglasavaju s kratkim vuf”. Njihovo tuljenje slicno je obijesnom jodlanju. Pas je idealan za zivot u stanu jer ima kratku dlaku. Potrebno mu je mnogo kretanja jer je njegov korak dug. Pametan je, brzo shvaca, iako ne poslusa odmah. Veoma je privrzen i vesele je naravi. Posebno se dobro osjeca u coporu s drugim psima svoje pasmine, zadovoljavaju vec dva psa. Brani se (i svoje clanove copora) munjevitim kretnjama - svojim ocnjacima u suparnikovoj kozi napravi dvije male, ali vrlo bolne rupe.
Velik je, snazan, skladan pas s jako izrazenim obrambenim nagonom. Jako odlakan rep, kao i vecina azijskih pasa, drzi iznad leda. Ceoni dio glave je masivan, sirok i snazan. Snazan utisak naglasava i gusti ovratnik od dugih strsecih dlaka, koje na gornjem dijelu lubanje prelaze u krunu. Nosni dio lubanje je sirok i tup. Oci su malene, vrlo jasne, tamno smede boje. Pogled je prodoran i pozoran. Rep je srednje dug, u labavom luku nosen iznad leda.
Obrazni dio lubanje je obrastao kratkom dlakom. Ostala je dlaka duga, s gustom poddlakom. Crn je s bijelom pjegom na prsima, a moze biti i zlatno smed ili kameno siv. Visina – najmanje 65 cm, tezina – 50 kg.
Tibetska doga vazi za psa svih pasa i najvjerojatnije je najstarija pasmina na svijetu. Nije pas za svakoga ili za pocetnike. U svojoj je domovini cuvar ili obrambeni pas, nikada borbeni pas. U Europi tibetskih doga gotovo da i nema. Prirodna selekcija u negostoljubivom okolisu pomogla je da taj pas postane fizicki snazani unutrasnje tvrd. Kod tih se pasa displazija zgloba kuka gotovo i ne pojavljuje. Uzgajaci tibetskih mastifa u Europi pokusavaju odrzati sve dobre znacajke te pasmine.
Tibetski Mastif je samouvjeren i pametan pas, s izvanrednim sjecanjem. S djecom je strpljiv i prema njima se ne ponasa kao vodja copora. Jako je oprezan, dobro zna procijeniti opasne situacije i ima visok prag nadrazivanja. Prema strancima je suzdrzan, ako ocijeni da od njih ne prijeti nikakva opasnost. Kada mu posvetimo puno pozornosti, postaje pravi clan obitelji. Najbolje se osjeca ako zivi negdje na selu, u kuci s velikim vrtom.
To je pas elegantnog izgleda, laganih kretnji, prijazan je i dobrodusan, dobar lovac. Glava je duga, razmjerno vitka, s jasno izrazenim ceonim koljenom. Ceoni dio lubanje medu usima je zaobljen (puno prostora za mozak), vidljivo je izrazen zatiljak. Usi su srednje duge i ovjesene. Vrhovi svilenkastih usiju su jace obrasli. Nosni otvori su veliki. Rep je srednje dug i ima zastavicu s najduljom dlakom na sredini repa. Dlaka je, osim na glavi, po cijelom tijelu lagano valovita i svilenkasta. Bijele je i crne boje, bijele i boje citrona ili bijele, crne i boje treseta. Uvijek ima nesto bijele boje. Tjelesna visina – od 65 do 68 cm, tezina – od 27 do 30 kg.
Dozivi od 12 do 15 godina starosti. Ime setter potjece od engleske rijeci i znaci onog koji nalazi i ukazuje na divljac. Tri pasmine engleskih dugodlakih pticara bile su opisane i slikovno predstavljene vec 1805. godine u djelu Cynographia Britannica. Predstavljeni su bili uporabljivi pas.
Medu njima je engleski seter po brzini i ustrajnosti usporedivan s kratkodlakim pticarom – poentrom, koji ima drukciji nacin trazenja. Krece se kao macka, i kada nanjusi divljac, prisunja se kao macka, skoro uz zemlju. Kada ukazuje na divljac (markira), postavi se uspravno, digne nos i okrene glavu prema divljaci. To je pas koji ukazuje prije odstrela. Karakteristicno je njegovo osarano, dlakama razlicitih boja pokriveno tijelo. Upotrebljavaju ga lovci u Engleskoj. Potrebno mu je puno kretanja! Umiljat je i privrzeniji obitelji nego druge pasmine lovackih pasa. Nije primjeren za zivot u gradu.
Srednje velik, snazan i misicav pas kojeg odlikuju elegantno kretanje, brzina i temperament. Glava je klinasta, plitka i jako mrsava. Kupirane usi nosi uspravno. Tijelo je u nacelu kvadratno, pri cemu taj pojam u odnosu na elegantne [color:97a0=#018D25 !important]tjelesne linije nije previse precizan. Kretanje je elasticno - hoda kao da je na opruzi.
To je pas mijesane krvi njemackih pinceva, tirinskih ovcara, njemackog pticara, rotvajlera, engleskog hrta i mancesterskog terijera. Dlaka je kratka, tvrda i gusta, crne, tamno smede, plave ili pjescane boje sa smedim, ostro odredenim pjegama. Visina muzjaka je do 72 cm, tezina od 40 do 45 kg. Docekaju 14 godina starosti.
Dobermana je 1860. godine uzgojio Louis Dobermann iz Apolde - po njemu je pasmina i dobila ime. Rijec pinc dodana je 1949. godine. Posebno je omiljen zbog svoje nepokolebljive vjernosti gospodaru i nepotkupljivosti. Poznat je po opreznosti i zato ga se ljudi boje. Ponekad ga prati glas da je to pas koji tesko uci. To je greska jer je doberman izuzetno inteligentan, lagano uci i voli raditi pa ga je lako odgojiti i skolovati. Preporucujemo rad na poligonu za pse. Obrambeni posao prihvaca ozbiljno i dobro laje.
Tjelesno je tvrd, dusevno osjetljiv. Kada mu se dogodi nesto neprijatno, vise je dana nesretan i zalostan. Velik je prijatelj djece. Potrebno mu je mnogo kretanja. Kratka dlaka omogucuje jednostavnu njegu. Zdrav je i bez obzira na velicinu kod njega se rijetko kada razvije displazija. Zima na otvorenom se ne preporucuje.
Sibirski Haski je radni pas srednje veličine, koji spada u grupu polarnih pasa. Poreklo vuče iz istočnog Sibira i pripada porodici špiceva. Do popularnosti rase došlo je kada je Haski uvezen na Aljasku, gde je služio kao pas za vuču, odakle se brzo proširio u Kanadu i Sjedinjene Države.
Haskiji mogu biti različite boje, a ona može da varira od crno-bele, sivo-bele do crveno-bele. Boja očiju je takođe različita, pa iako su najpoznatiji po plavim očima, boja može biti i braon, a oba oka im ne moraju biti iste boje, po cemu su specifični.
Dlaka haskija je srednje veličine, a linjanje se ne odvija kao kod ostalih rasa. Linjaju se 2 do 3 puta godišnje – zavisno od vremenskih uslova i to tada traje desetak dana. Kupanje i svakodnevno češljanje su obavezni kada do menjanja dlake dođe. Pošto imaju dve vrste dlake linjaju se i pred leto, pa se tako prilagođavaju vremenskim prilikama (mogu da podnesu sve vrste klima). Haskiji nemaju klasičan “pseći miris” i relativno su čiste životinje.
Sibirski haski uživa društvo drugog Haskija i zato im je najbolje kada su u parovima. Oni se mogu odlično dresirati, iako vas mnogi mogu ubediti drugačije. Veoma su inteligentni, ali im dresura vrlo brzo dosadi, pa im stalno nešto odvlači pažnju zbog čega je trening teži. Moraju se izazvati da bi pokazali šta sve mogu, a klasični treninzi za Nemačke ovčare neće upaliti, već bi dresuru trebalo prilagoditi rasi. Treninzi bi trebali da počnu rano i da budu konzistentni, a oni će u svakoj prilici pokušati da vas nadmudre.
Najbolji nacin da se odgaji Haski je kao što bi se odgajilo i svako drugo dete....nežno, istrajno i sa dozom strpljenja.
Generalno su zdrave životinje i prosečno žive 13 do 15 godina.
Visina: mužijaci 53-60 cm, ženke 51-56 cm Težina: mužijaci 20-27 kg, ženke 16-23 kg
Nemački ovčar (nemački: Deutscher Schäferhund ) je rasa pasa srednje veličine koji je nastao u Nemačkoj. To je relativno nova rasa čije poreklo datira od 1899. godine. Prvobitno je razvijen za čuvanje ovaca ali zbog svoje snage, inteligencije i poslušnosti veoma su zastupljeni u policiji i vojsci u celom svetu. Zbog svoje odanosti i zaštitničke prirode nemački ovčar je jedna od najviše registrovanih rasa.
Nemački ovčar je veoma popularan kao radni pas. Poznata je njiha upoteba u policiji gde se koriste za praćenje kriminalaca, patroliranje opasnim krajevima, otkrivanje i čuvanje osumnjičenih.
Veoma veliki broj ovih pasa koristi i vojska.
Poreklo
Standardizaciju Nemackog ovčara je započeo konjički kapetan, bivši student berlinskog veterinarskog fakulteta, Maks Emil Frederich von Stephanic. Zajedno sa prijateljem Arturom Majerom 1899. osnivaju klub nemačkog ovčara (Verein fur Deutsche Schaferhunde). Pri uzgoju, Stephanic daje prednost karakteru nad izgledom. On je čvrsto verovao da psi treba da se gaje za rad. Kao osnovu, postavio je psihicku stabilnost i korisnost. Pravio je skice parenja u srodstvu (Inzuht) i obradio brižljivo biranje plemenjaka. Bio je sudija, vodja uzgoja, a bavio se i obukom pasa. Pod njegovim vodjstvom klub u Ausburgu potao je najveća kinoloska organizacija u svetu. U to vreme Nemačka se brzo razvija u industrijsku zemlju. Stephanitz zato pocinje da propagira nemačkog ovčara za sluzbu u vojsci i policiji. Najvece delo je knjiga "Nemacki ovcar u reci i slici", koja je prevedena na sve svetske jezike i koja je dugo vremena bila "sveto pismo" odgajivača nemačkog ovčara. 3. aprila 1899. Je održana prva svetska izložba pasa svih rasa. Stephanitz i Majer su naravno obratili pažnju na ovčarske pse. Opazili su psa crveno-sive boje, srednje velicine, kako mirno sedi pokraj gospodara. Vlasnik je izjavio da pas nije namenjen za izlozbu, vec za cuvanje stada. Kako je bio prototip rase koju je Stephanitz zamislio, kupuje ovog psa za svoju odgajivacnicu "Von Grafrath". Njegovo prvobitno ime, Hektor von Linkshajm su preimenovali u Horand von Grafrath. Dobio je broj SZ1 i postao temelj današnje slavne rase.
Zdravlje
Mnoge bolesti koje su zajedničke za nemačke ovčare su rezultat inbridinga (ukrštanje u srodstvu) u ranom postojanju rase. Jedan od takvih uobičajenih problema je displazija kuka i lakta, sto kod psa može izazvati bol ili artritis u kasnijem životu. Studijom univerziteta u Cirihu je pokazno da je 45% policijskih radnih pasa obolelo od degenerativne spinalne stenoze. Zbog svojih velikih i otvorenih ušiju skloni su infekcijama uha. Nemački ovčari, kao i svi veci psi su skloni nadimanju.
Prosečan životni vek nemačkog ovčara je 7-10 godina, sto je normalno za psa te veličine.
Inteligencija
Nemački ovčari su odgajani prvenstveno zbog svoje inteligencije, osobine po kojoj su postali poznati. Po inteligenciji medju psima zauzimaju treće mesto, odmah iza border kolija i pudle. Stenli Koren, autor knjige inteligencija pasa (The Intelligence of Dogs) smatra da ovi psi mogu da nauče jednostavne zadatke posle samo pet ponavljanja. Spoj snage i inteligencije koju poseduje nemački ovčar je veoma bitan kod policijskih i vojnih pasa, pasa čuvara, tragača i pasa spasioca. Treba istaći da ovi psi brže uče različite zadatke i bolje tumače upustva od ostalih velikih pasa.
Temperament
Nemački ovčar je veoma energičan pas pun samopouzdanja. Ovu rasu odlikuje spremnost za učenje i želja da budu korisni. Veoma su vezani za ljude koje poznaju pa mogu da postanu i previše zaštitnički nastrojeni prema njima, pogotovo ako se ne socializuju pravilno. To su veoma inteligentni i poslušni psi i neki ljudi smatraju da im je potrebna „čvrsta ruka“ ali su novija istraživanja metoda treninga pokazala da su poslušniji ako im damo damo nagradni zalogaj te ga pohvalimo
Opšti izgled
Nemački ovčar je srednje veliki, blago izdužen, snažan i dobro mišićav, kosti suve i celokupna građa je čvrsta. Visina grebe kod mužjaka iznosi od 60-65cm, a kod ženki 55-60 cm. dužina trupa prelazi visinu grebena za oko 10-15%
Karakter
Nemački ovčar gledano sa karakterne strane, da bude smiren, nervno stabilan, siguran u sebe, miran, oprezan i vodljiv. Nemački ovčar mora da poseduje hrabrost, borbenost i oštrinu da bi bio pogodan za raznovrsnu upotrebu posebno kao pratilac, stražar i zaštitnik.
Glava
Glava je klinastog oblika, u skladu sa veličinom tela (duga oko 40% visine grebena), ali da ne bude gruba ili izdužena. U celokupnoj pojavi treba da deluje suvo, a između ušiju je umereno široka. Čelo je, gledano spreda i sa strane malo zaobljeno bez ili sa slabo izraženom čeonom brazdom. Gornji deo glave čini 50% dužine glave. Odozgo gledano, ide od ušiju ka nosu, postepeno i ranomerno se sužava sa kosim, ali ne oštro izraženim stopom u klinasto formiran nosnik. Gornja i donja vilica su snažno razvijene. Nosnik je prav, udubljenja ili ispučenja nisu poželjna. Usne su zategnute, dobro priljubljene i tamne boje.
Zubalo
Zubalo mora da bude zdravo, snažno i potpuno (42 zuba po zubnoj formuli). Nemački ovčar ima kalazasto zubalo tj. sekutići moraju makazasto da se dodiruju pri čemu sekutići donje vilice (vrhom prednje strane) dodiruju sekutiće gornje vilice (unutrašnju stranu). Teške mane su predgriz, podgriz, kleštasto zubalo, kao i palisadno zubalo (veći razmak među zubima). Vilice moraju biti snažno razvijene da bi zubi bili duboko usađeno.
Ostale karakteristike
Oči su srednje veličine, bademastog oblika, malo koso postavljene i nisu buljave. Boja očiju treba da bude što tamnija, a svetle, blještave oči nisu poželjne pošto kvare utisak o psu.
Nemački ovčar ima uši uspravno nošene, srednje veličine, paralelne, nisu uvrnute na unutra, vrhovi su špicasti, a školjke napred okrenute. Klempave i oborene nisu dozvoljene. U pokretu ili pri mirovanju unazad nošene uši nisu greška.
Vrat jak, sa dobro razvijenim mišićima, bez fanona. Ugao prema horizontali iznosi 45 stepeni.
Gornja linija trupa se proteže od početka vrata, preko dobro formiranog grebena, zatim preko horizontalnih blago padajućih leđa do blago padajućih sapi bez vidljivog prekida. Leđa su čvrsta, snažna i mišićava. Slabinski deo širok, jak i mišićav. Sapi treba da su duge i blago padajuće (oko 23 stepena prema horizontali) i da bez prekida gornje linije povezuju repni dio.
Grudi umerene širine, donji deo grudi što je moguće duži i izraženiji. Dubina grudi treba da iznosi 45-48% visine grebena.
Rebra su blago ispupčena. Bačvast grudni koš je teška mana, kao i suviše ravan.
Rep doseže najmanje do skočnog zgloba i prelazi sredinu zadnjeg došaplja. Donja strana je nešto više odlakana, nošen u blagom luku na dole, u pokretunošen nešto više ali ne iznad leđne linije. Operativne korekcije nisu dozvoljene.
Gledano sa svih strana, prednje noge su prave a gledano odnapred apsolutno su paralelne. Plećka i nadlkaticasu iste dužine i jakom muskulaturnom su pričvršćene za trup. Ugao koji zaklapaju plećka u nadlaktice iznosi 90, a uobičajeno 110 stpeni. Laktovi ne smeju biti isutreni ili uvučeni ni pri stajanju ni u pokretu. Podlaktice su prave i paralelne, suve i mišićave. prednje došaplje ima dužinu oko 1/3 podlaktice i zaklapa sa njom ugao do oko 20-22 stepena. Isuviše koso dostavljeno prednje došaplje kao i strmo prednje došaplje utiču na primenu i izdržljivost.
Zadnje noge položene su blago unazad, pri čemu se gleano od zadi paralelne. Butna kost i potkolenica su otprilike iste dužine i graade ugao od oko 120 stepeni, a butine su snažne i mišišićave. Skočni zglobovi su snažni i čvrsti, a zadnje došaplje stoji vertikalno ispod skočnog zgloba.
Koža slobodno naleže, ali pri tom ne stvara nabore. Dlaka je korektna, oštra dlaka sa razvijenom poddlakom. Pokrovna dlaka treba da bude štu gušća, prava i dobro polegla uz telo. Na glavi uključujući i unutršnjost ušiju, prednjoj strani nogu šapama, kao i prsitma dlaka je kratka. na vratu je nešto duža u gušća. Na zadnjim stranama prednjih i zadnjih nogu, sve do došaplja ili skočnog zgloba dlaka se produžava, a sa zadnje strane butine stvara gaćice.
Boja dlake je crna sa kestenjastim, smeđim, žutim do svetlosivim oznakam. crno siv, siv sa tamnijim oznakama, sedlom i maskom. Neprimettne male bele oznake na prsima kao i svetle unutrašnje strane nogu, dopuštene su ali nisu poželjne. nosna pečurka je uvek tamna. Psi sa slabom maskom, izrazitom svetlim očima, svetlim oznakama na prsima i unutršnjim delovima nogu, sa beličastim noktima i crvenim vrhom repa ili ispranih boja ocenjuju se kao slabo pigmentisani. Podlaka poseduje slab sivi ton. Bela boja nije dozvonjena.
Mane
Svako odstupanje od navedenih tačaka u standardu, mora se smatrati greškom. čija ocena mora biti u pravlinom odnosu sa stepenom odstupanja.
Diskvalifikacione mane
Loše naravi, ujedljivi i nervozni psi. Psi sa utrđenom teškom HD greškom (displazija kuka). Monorhid, kriptorhid, kao i psi sa izrazito nejednakim ili zakržljanim testisima. Psi sa pomerenim ušima i greškama repa. Psi sa telesnim deformacijama. Psi sa greškama zubala pri nedostatki 1HR3 i neki dalji zub, ili 1HS (očnjak) ili 1DžR4 ili HM1, odnosno M2, ili ukupno tri zubai više. Psi sa greškama vilive, podgrizanje od dva mlimetra ili više, predgriz, ukupno nepravilan odnos sekutića. PSi iznad ili ispod visine grebena više od 1cm, od propisanog. Albinizam (depigmentacija). Bela boja dlake. Duga oštra dlaka, duga, meka meka nedovoljno čvrsta priležuća pokrovna dlaka sa poddlaom zastavice na ušima i nogama, čupave noge i rep sa zastavicom na dole. Duga meka dlaka bez poddlake, većonom podeljena na sredini čeđa, zastavice na ušima nogama i repu.
Istorijat: Jazavičar, nazvan i "tackel" i "dackel", poznat je iz vremena srednjeg veka. Od goniča uzgojeni su psi koji su trčali bez prestanka i bili su posebno podesni za rad pod zemljom. Od ovih niskonogih pasa, iskristalisali su se jazavičari koji su poznati kao svestrano upotrebljivi lovački psi. On trakođe pokazuje izvanredna ostvarenja iznad zemlje, kao i u sledoglasnom lovu, u cunjanju i na krvnom tragu. Najstarije uzgojno udruženje za jazavičare je Deutsche Teckelklub e. v. osnovano 1888. Jazavičar je tokom decenija uzgojen u tri veličine (Jazavičar, patuljasti Jazavičar, Jazavičar kunićar) i tri varijeteta dlake (kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki).
Opšti izgled: Nizak, kratkonog, pravougaonog tela, ali kompaktne građe, veoma mišićav, sa odvažnim izazivačkim držanjem glave i pozornim izrazom. Uprkos u odnosu na dugo telo, kratke noge nisu ni "sakate", zdepaste, niti ograničavaju sposobnost kretanja, niti da deluju vižljasto, kao lasica. Ukupan izgled je tipičan u odnosu na pol.
Proporcije: Pri odstojanju od zemlje od oko 1/3 visine grebena, dužina tela treba da je u harmoničnom odnosu prema visini grebena, oko 1:1,8.
Karakter: U naravi prijateljski, nije plašljiv, ni agresivan, sa uravnoteženim temperamentom. Pasionirani, izdržljiv, hitar lovački pas, finog nosa.
Glava: Duguljasta, gledano odozgo i sa strane, ravnomerno se sužava do nosne pečurke, ipak ne špicasta. Jasno oblikovani nadočni lukovi. Nosna hrskavica i pečurka duge i uske.
Lobanja: Pre je ravna, produžava se ravnomerno u blago zaobljeni nosnik.
Stop: Samo naznačen.
Nosna pečurka: Dobro razvijena.
Njuška: Prostrano otvorena, račva se do visine očiju.
Vilice/zubi: Jako razvijena gornja i donja vilica. Poptuno zubalo po zubnoj formuli (42 zuba), sa snažnom međusobno dodirujućim očnjacima. Makazasto zubalo je pretpostavljeno klještastom.
Usne: Napeto naležuće, dobro prekrivaju donju vilicu.
Oči: Srednje velike, ovalne, dobro razdvojene sa jasnim, energičnim, a ipak prijateljskim izrazom, nisu isturene. Boja je svetlucajuća crveno braon do crno braon, kod svih boja dlake. Staklaste, riblje ili perlaste oči kod tigrastih (flekavih) pasa nisu poželjne ali se tolerišu.
Uši: Visoko, ne daleko u napred usađene, izraženo ali ne preterano duge, zaobljene, nisu uske, špicaste ili naborane. Pokretne sa prednjom ivicom naležućom na obraze.
Vrat: Dovoljno dug, mičićav, napeto naležuća koža na guši sa blago zaobljenim potiljkom. Slobodno i visoko nošen.
Gornja linija: Od potiljka harmonično se produžava do blago padajućih sapi.
Greben: Izražen.
Leđa: Posle visokog grebena u produžetku dubljih grudnih pršljenova prostiru se ravno u nazad ili blago u nazad.
Slabine: Snažno mišićave, dovoljno duge.
Sapi: Blago padajuće.
Grudi: Dobro izražena grudna kost i tako jako isturena da sa obe strane pokazuje blage jame. Grudni koš je gledano od napred ovalan, gledano odozgo i sa strane prostran, dozvoljava pun razvoj srca i pluća, daleko u nazad pružajuća rebra. Pri ispravnoj dužini i uglovanosti plećke i nadlaktice, prednja noga prekriva, gledano sa strane najnižu tačku grudne linije.
Stomačna linija: Blago prikupljena.
Rep: Nije visoko usađen, nošen u produžetku leđne linije. U zadnjoj trećini repa dozvoljena je neznata savijenost.
Prednje noge: Snažno mišićave, dobro uglovane. Gledano od napred suve, ravno postavljene, dobre snage kostiju, sa ravno u napred upravljenim šapama.
Nadlaktice: Iste dužine kao i plećke sa kojima su u približno pravom uglu, snažnih kostiju i dobro mišićave, naležuće na rebra ali slobodno pokretne.
Laktovi: Ni izvrnuti, ni uvrnuti.
Podlaktise: Kratke, ipak tako duge da je odstojanje psa od zemlje oko 1/3 visine grebe na. Po mogućstvu ravne.
Šaplja: Međusobno stoje nešto zbliženija nego rameni zglobovi.
Došaplja: Gledano sa strane treba da su niti strtma niti pak upadljivo usmerena ka napred.
Šape: Pet usko međusobno naležući prstiju, dobro zaobljene snažnih jastučića i kratki jaki nokti. Četiri prsta su oslonjena o podlogu, unutrašnji prst je kraći.
Zadnje noge: Snažno mišićave, u dobroj proporciji ka prednjim nogama. Koleni i skočni zglobovi snažno uglovani. Zadnje noge su paralelne, ni usko niti daleko međusobno postavljene.
Butine: Treba da su dobre dužine i snažni mišićave.
Koleni zglob: Širok i snažan sa izraženom uglovanošću.
Pokolenice: Kratke, stoje približno u pravom uglu ka butinama. Dobro mišićave.
Skočni zglobovi: Snažni i dobro uglovani.
Došaplja: Relativno duga, prema potkolenici pokretna, savijena blago ka napred.
Šape: Četiri usko mađusobno naležuća prsta, dobro zaobljena oslonjena potpuno na snažne jastučiće.
Kretanje: Treba da osvaja prostor, kretanje je tečno, puno zamaha, sa dalekim, niskim iskorakom, snažnim potiskom i lakim elastičnim prenosom na leđnu liniju. Pri tome rep treba da je u harmoničnom produžetku leđne linije, blago padajuće nošen. Uakciji prednje i zadnje noge su paralelne. Napred ni kose ni šljampave, šape ni uvrnute ni izvrnute. Po zadi ni udke ni prečiroke, ni kravlji stav niti bačvaste.
Koža: Napeto priležuća.
Dlaka
Kratkodlaki
Kratka, gusta, sjajna, ravno priležuća, sa podlakom, nigde se ne pojavljuju mesta bez dlake. Rep odlakan potpuno, finom ali ne prebogatom dlakom. Nešto duže pokrovne dlake na donjoj strani nisu mana.
Boja:
a) Jednobojni - crven, crveno žut, žut, sve sa ili bez crne prošaranosti. Međutim, čista boja je u prednosti i crvena je vrednija od crveno žute i žute. Takođe, jako crno prošaran pas pripada ovoj grupi, a ne pod ostale boje. Bela nije poželjna ali u nekoliko pojedinačnih malih fleka nije isključujuća. Nos i nokti su crni, crvena je takođe dozvoljena, ali nije poželjna.
b) Dvobojni - duboko crna ili braon, svaka sa rižasto braon ili žutim oznakama (palež) iznad očiju, sa strana njuške i gornjim usnama, na unutrašnjoj strani učiju, na predgrudima, na unutrašnjim i zadnjim stranama nogu, na šapama, oko anusa i odatle do 1/3-1/2 donje strane repa. Nos i nokti su kod crnih pasa crni, kod braon pasa su braon ili crni. Bela nije poželjna, ali u nekoliko manjih flekanije isključujuća. Nepoželjan je jako raširen palež.
c) Flekavi (prugasti, tigrasti) - osnovna boja uvek je tamna (crna, crvena ili siva). Poželjne su nepravilne bele fleke (nisu poželjne velike ploče). Ne treba da preovlađuju ni tamna niti svetla boja. Boja tigrastih jazavičara je crvena ili žuta sa tamnijom prošaranošću. Nos i nokti su kao kod jednobojnih i dvobojnih.
d) Ostale boje - sve napred nenavedene boje.
Greške: Isuviše fina, tanja dlaka, meka, bez dlake na ušima (kožne uši), druga mesta bez dlake, kao i suviše bogata dlaka, četkast rep, delimično ili ćelom dužinom gotovo neodlakan rep. Crna boja bez paleža.
Oštrodlaki
Sa izuzetkom njuške, obrva i ušiju, na ćelom telu sa prodirujućom podlakom. Potpuno ravnomerno priležuća, gusta, oštra pokrovna dlaka. Na njušci pokazuje jasno izraženu bradu. Obrve su žbunaste. Na ušimadlaka je kraća nego na telu, gotovo ravna. Rep ravnomerno i dobro odlakan, prisno naležućom dlakom.
Boja: Preovlađuje boja divlje svinje. Kod preostalih važi isto kao kod drugih boja.
Greške: Mekša dlaka, bilo krakta ili duga. Duža, u svim pravcima odstojeća od tela. Zavijena ili talasasta, pre svega mekša dlaka na glavi, zastavica na repu, nedostajuća brada, manjkava podlaka i kratkodlakavost.
Podlakom snabdevena, ravna, sjajna dlaka, priležuća po telu, produžava se ispod vrata i na donjim stranam tela, prevazilazi dužinu ušiju, na zadnjim stranama nogu pravi jasno dužu odlakanost (rese). Najveću dužinu dostiže na donjoj strani repa, tu gradi potpunu zastavu.
Boja: Važi isto kao kod kratkodlakog jazavičara.
Greške: Manjkavost je na ćelom telu podjednakok duga dlaka, previše talasasta ili kuždrava dlaka. Nedostatak repne zastavice ili preterano duga dlaka na ušima, jako razvijena dlaka na leđima, preduga dlaka između prstiju.
Veličina:
a) jazavičar - obim grudi iznad 35 cm. b) patuljasti jazavičar - obim grudi iznad 30 cm do 35 cm, u starosti od najmanje 15 meseci. c) jazavičar kunićar - obim grudi do 30 cm, u starosti od najmanje 15 meseci.
Masa: Jazavičar - do 9 kg.
Greške: Svako odstupanje od navedenih mana smatra se greškom, čije ocenjivanje mora stajati u tačnoj srazmeri sa stepenom izraženosti.
Teške greške: Slabunjav, visokonog ili po zemlji vukući. Na plećkama visoko telo. Nezgrapno, nespretno, gegajuće kretanje. Na unutra ili previše ka napolje izvrnute šape, rašireni prsti. Sedlasta, šaranasta leđa. Nadgrađenost, odnosno kada su sapi višlje od grebena. Preslab grudni koš, slabe slabine, hrtasto usukane slabine (bokovi). Uske, mišićima siromašne zadnje noge, loše uglovane prednje ili zadnje noge. Kravlji ili bačvast stav. Staklaste oči osim kod pasa sa flekama. Loša odlakanost.
Isključujuće greške: Plašljivost ili agresivnost. Predgriz, podgriz ili ukršteno zubalo. Nepravilan položaj očnjaka u donjoj vilici. Klecavost šaplja, veoma slobodne plećke. Sve greške repa, iza lažnih rebara stomak naglo podignut. Urođeni problemi sa vidom i sluhom, kao i epileptični napadi.
Tornjak je pastirski pas čija je zemlja porijekla Bosna i Hercegovina, a dominantan region uzgoja u BiH je širi region planine Vlašić (centralni dio BiH). Ime Tornjak potiče od riječi "tor" što znači ograđen prostor za smještaj i odmor ovaca na otvorenom prostoru na planinskoj ispaši. Ova pasmina živi na području BiH koja je tu postojala hiljadu godina unazad, o čemu svijedoči i pisani dokument. Kroničari su ovog psa registrirali prije deset stoljeća pod nazivom Kanis montanus - planinski pas, a od davnina ga je naše domaće stanovništvo nazivalo Tornjak. Tornjak je kao autohtona pasmina registrovan 9. 5. 1981. godine pod imenom "Bosansko-hercegovački pastirski pas- tornjak". Za njega je tada otvoren jugoslovenski rodovnik. Formirana je komisija od kinoloških sudaca sa zadatkom da uradi stručni dio poslova potrebnih za standardizaciju pasmine i njeno registriranje kod FCI kao nove autonomne pasmine pasa pod gore navedenim imenom. Standard je urađen i finaliziran 5. 10. 1990. godine u Travniku.
Malo je priznatih pasmina pasa koje imaju tako stare i precizne podatke o svom postojanju, obliku, visini, boji i namjeni kao što je slučaj sa tornjakom. On je dugo vremena odolijevao svim uticajima drugih pasmina s kojima je dolazio u životni kontakt. Ni ljudi ni dodiri s drugim psima nisu uspjeli bitnije izmjeniti njegov izgled, narav i radne kvalitete. Najvjerovatnije su ga stari Sloveni doveli u ove krajeve iz svoje pra-postojbine. Prema naučnim istraživanjima, skoro je neosporno da njegov predak potječe s Tibetanskog Mastifa, odnosno područja današnjeg Irana. Ekološki uslovi prebivališta tornjaka (surova kontinentalna planinska klima u arealu vuka i medvjeda i potreba njegovog gospodara), stvorile su psa tjelesno zdrava i snažna, skromnijih zahtijeva za smještaj i ishranu vrsnog čuvara.
Tornjak je plemenit, snažan, skladan i čvrst pas, skoro kvadratičan, prijatnog izgleda koji mu daje višebojna ili dvobojna gusta i duga dlaka, sa karakteristično nošenim kitnjastim repom. Glava, uši, prednji dio nogu i šape odlakani su kraćom, pravom i gustom dlakom, dok vrat ima izraženu grivu. Trup i zadnji dio nogu, kao i rep, odlakani su dugom tvrdom i pravom dlakom s gustom poddlakom. Dlaka ne bi smjela biti kraća od 9 cm, a što je duža to je poželjnjija, osobito griva vrata i "zastavice" na nogama i repu.
Tornjak može da bude višebojan (šaren), trobojan i dvobojan. Najpoželjniji su višebojni psi, a u svim varijantama osobito se cijeni oštrija razgarničenost boja. Njegova karakteristika je svijetliji obraz od boje trupa. Poželjno je, također, i lisa po sredini glave. Prskanost boja je dozvoljena, dok dvobojnost nije dozvoljena. Visina mužjaka na grebenu je 60 cm pa na više, a ženke 56 cm pa na više. Dužina trupa je najviše do 8% veća od visine mužjaka, do 10% je veća kod ženke. Visina prsa je oko 45 % visine grebena, a dozvoljene su i dublje grudi. Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima, oprezno agresivan prema životinjama i drugim psima napadačima na gospodara, dom, tor i stado. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvaća volju gospodara i lahko prihvaća obuku, koju možda nije ni potrebno vršiti, jer večina uzgajivača, koji imaju višegodišnje iskustvo s ovim psom će vam reći da je tornjak pas koji se uči, a ne dresira.
22. februar 2006. godine Generalni komitet FCI-a, na svojoj sjednici održanoj u Madridu, donio odluku o prihvatanju zahtjeva za uvrštavanje pasmine tornjak u nomenklaturu FCI priznatih pasmina. Pasmina tornjak ima pravo učešća na kako nacionalnim izložbama svih zemalja tako i na CACIB izložbama, evropskoj i svjetskoj izložbi. Tornjak će se ocjenjivati po standardu usaglašenom 10. februara 2006. godine u Sarajevu. Tornjak je u statusu provizorno priznatih pasmina, bez prava na CACIB titulu, ali sa mogućnošću takmičenja za najljepšeg psa 2 FCI grupe, odnosno BIS na CACIB izložbama.
Opšte karakteristike: Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima (zbog ataka mnogobrojnih osvajača oštri psi su ubijani), oprezno agresivan prema zvijerima i napadačima na dom, tor, stado ili gospodara. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvata naredbu gospodara i obuku, nepodmitljiv je i nepovjerljiv prema strancima, vrlo je otporan na bolesti. Skromnih je zahtjeva u ishrani i smještaju (u sniježnim noćima ostaje ležati u snijegu koji ga vrlo često i prekrije). Genetski je vrlo dominantan. Tijelo mu je vrlo snažno i skladno, pokreti lahki i skoro dostojanstveni. Dio lica (minimalno vrh njuške) je uvijek svjetliji od tamnih oznaka na tijelu.
Pogled je specifičan, bistar, samosvjestan, ozbiljan i miran. Dlaka s poddlakom bogata i tako složena da štiti od svih vremenskih nepogoda. Rep je kosmat i nošen visoko poput zastave.
Morofološke karakteristike: Njuška kod tornjaka je tupo klinasta i često divergirana iako ima i drugih tipova glave. Kod pasa u dobi preko četiri godine zubalo je klještasto, a kod mlađih potpuno i makazasto. Oči su bademaste, smeđe do tamne. Ušne školjke su veoma pokretne, a pri kretanju zabacuju ih unatrag tako da vanjski slušni otvor - kanal ostane nepokriven (odlika autohtonosti). U stanju mirovanja psa uši su najčešće priljubljene uz glavu, a dozvoljeno odstupanje je najviše 1 cm. Uši su srednje duge, trouglaste i obrasle kraćom dlakom. Prelaz vrata u trup je skoro neprimjetan. trup i leđa su pravilno građeni, dok su sapi blago koso položene i mišićave. Prsa su čiroka i snažna, a izražena kosmatost i duga dlaka ostavljaju dojam masivnijih prsa nego što jesu. Dlaka je karakteristična na vratu jer tvori grivu. Posebno je karakteristična odlakanost repa kojeg tornjak nosi iznad leđne linije. Ovakvo nošenje repa je dijelom uslovljeno poslom kojeg tornjak obavlja (čuvanje i držanje na okupu stada ovaca), jer upućuje gdje se pas ili kuja nalazi u stadu, a osim toga ovakvo držanje repa je i odlika dominantnosti u odnosu na druge pse koji se nalaze uz isto stado ovaca.
Tjelesne mjere: Prosječna visina do grebena odraslih mužjaka je 65 - 70 cm, a ženki 58 - 65 cm, prosječan obim grudi kod odraslih mužjaka je 88 - 92 cm, a kod ženki 73 - 77 cm. Prosječna dužina trupa kod odraslih mužjaka je 72 - 75 cm, a kod ženki 63 - 67 cm, obim lijevog metacarpusa kod odraslih mužjaka je 14 - 16 cm, a kod ženki 11 - 13 cm. Prosječna tjelesna masa odraslog mužjaka je 35 - 50 kg, a kod ženke 28 - 40 kg.
Matična zemlja: Velika Britanija Karakteristike: izgledom ocrtava snagu i aktivnost, lišen nezgrapnosti i bez traga grubosti. Najvažniji je izraz lica, koji se postiže savršenom uravnoteženošću spoja prednjeg dijela glave i lubanje, veličine, oblika, boje i smještaja očiju te pravilnom pozicijom i držanjem ušiju. Temperament: prijateljski naklonjen, bez traga nervoze ili agresivnosti. Opis: VELIČINA: visine u grebenu - mužjaci, 56 -62-cm (22 -24-in.). Ženke, 51 -56 cm (20 -22- in.). GLAVA I LUBANJA: karakteristike glave, koje su od prvorazrednog značaja, moraju se promatrati u skladu sa veličinom psa. Gledano sprijeda ili sa strane, glava podsjeća na fino zatupljen klin, čistih, mekano ocrtanih linija. Lubanja je plosnata. Obje strane glave, od ušiju do kraja crnog nosa, postepeno i glatko se sužavaju u klin, nema istaknutih obrisa kostiju obraza ili stisnute njuške. Gledano sa strane, linija glave i linija gubice položene su kao dva paralelna pravca jednake dužine, koji su povezani blagim, ali zamjetnim prijelazom - stopom. Središnja točka između unutarnjih uglova očiju (što je centar pravilno postavljenog stopa) centar je ravnoteže duljine glave. Završetak glatke, fino zaobljene njuške je tup, nikad četvrtast. Donja vilica je jaka, čisto odrezana. Dubina glave od čela do donjeg dijela vilice nije nikad prevelika (preduboka glava). Nos je uvijek crn. OČI: vrlo važna odlika koja daje blagi izraz licu. Oči su srednje veličine (nikada premale) postavljene ponešto ukoso, bademastog oblika i tamnosmeđe boje, osim u slučaju blue merle pasa kod kojih su oči (jedno ili oba, ili dio jednog ili oba oka) često plave ili šarene sa plavim odsjajem. Izraz lica odaje veliku inteligenciju, sa živahnim, pozornim pogledom kada osluškuje. UŠI: male, ni preblizu, niti predaleko postavljene jedno od drugoga na vrhu glave. Kad je pas opušten položene su unatrag, a u pozornom su stavu postavljene prema naprijed i nošene polu-uspravno, to jest, otprilike dvije trećine uha stoji uspravno, vršna trećina se prirodno preklapa prema naprijed, ispod horizontalne linije preklopa. USTA: Zubi dosta veliki. Vilice snažne sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zagrizom, što znači da gornji zubi tijesno preklapaju donje zube i da su postavljeni okomito u vilicu. VRAT: mišićav, snažan, dug i lagano zaobljen. PREDNJI DIO TRUPA: plećka dosta koso položena i pod pravim kutom. Prednje noge ravne i mišićave, laktovi ne smiju biti postavljeni ni prema unutra niti prema van. Kosti umjereno jake i oble. TIJELO: nešto duže u odnosu na visinu, leđa čvrsta, lagano zaobljena preko slabina, rebra dobro pružena, duboka prsa, prilično široka iza pleća. STRAŽNJI DIO TRUPA: stražnje noge mišićavih butina, ravne i snažne u donjem dijelu, koljeno dosta savijeno. Došapje čvrsto postavljeno i snažno. ŠAPE: ovalne, jastučići dobro ispunjeni. Prsti prednjih nogu zasvođeni i čvrsto skupljeni. Prsti stražnjih nogu nešto manje zasvođeni. REP: dugačak, tako da kost dosiže najmanje do skočnog zgloba. Nosi se nisko kada je pas miran, ali sa vrhom lagano savijenim prema gore. Može se nositi visoko kad je pas veseo, ali nikad iznad linije leda. KRETANJE: kretanje je tipično obilježje ove pasmine. Zdrav pas nikada nema laktove izokrenute prema van, ali se kreće tako da prednje noge postavlja dosta blizu. Položaj šapa izokrenut prema van, križanje nogu ili valjanje kukovima su vrlo nepoželjni. Stražnje noge, od skočnog zgloba do tla, moraju biti paralelne kada ih se gleda odostraga, ali ne preblizu postavljene; kada se promatra sa strane kreće se glatko. Stražnje noge su snažne sa jakim potiskom. Poželjan je dosta dugačak korak, koji mora biti lagan i ostavljati dojam kretanja bez napora. DLAKA: prati liniju tijela, vrlo gusta. Pokrovna dlaka ja glatka i tvrda na dodir, podlaka je mekana, poput krzna i vrlo gusta, tako da gotovo sakriva kožu; šal i griva su vrlo bujni, dlaka na glavi je kratka, na vrhovima ušiju je kratka , ali prema korijenu je dulja i ima je više, prednje noge imaju duge zastavice, a stražnje noge su bogato odlakane iznad skočnog zgloba, dok je ispod dlaka kratka. Na repu je dlaka vrlo bujna. Boja: postoje tri priznate boje: sable (žutosmeđa), trikolor (trobojna) i blue merle (mramorasto plava). SABLE: žutosmeđa boja (boja samurovine), sve nijanse od svijetlo zlatne do bogato crvenkastosmeđe (boja mahagonija) ili žutosmeđa zasjenjena crnom. Svijetlo pšenična ili žuckastobijela su vrlo nepoželjne. TRIKOLOR: prevladavajuća je crna sa bogatim paležom na nogama i glavi. Crvenkasti odsjaj na pokrovnoj dlaci je vrlo nepoželjan. BLUE MERLE: prevladavajuća je čista srebrno plava boja, poprskana i zamrljana sa crnom. Bogati palež je poželjan, ali se njegov nedostatak ne kažnjava. Velike crne oznake, siva boja, ili crvenkasti odsjaj bilo na pokrovnoj dlaci ili na podlaci su vrlo nepoželjni. BIJELE OZNAKE: dlaka bilo koje gore navedene boje mora, u većoj ili manjoj mjeri, imati bijele oznake tipične za škotskog ovčara. Poželjne su slijedeće oznake - bijeli ovratnik, u cjelini ili djelomično, bijela prsa, noge i šape, bijeli vršak repa. Na glavi i/ili njuški može biti bijela lisa. Greške: bilo koje odstupanje od gore navedenog opisa mora se smatrati greškom, a težinu greške mora se procjenjivati u skladu sa stupnjem greške. NAPOMENA: mužjaci moraju imati dva izgledom normalna testisa potpuno spuštena u skrotum. Napomena: mužjaci moraju imati dva izgledom normalna testisa potpuno spuštena u skrotum.
Podrijetlo: Prema najvjerovatnijoj hipotezi pointer je nastao križanjem taljinskog kratkodlakog ptičara, engleskog lisičara (foxhound), bulterijera, hrta, setera i buldoga. Upravo nevjerovatni koktel koji je dao odličan proizvod. Moderan tip ipak postoji samo 140 godina.
Opis: Atletske građe tijela s dugim mišićima, snažan i okretan. Pointer je visok od 62,5 do 67,5 cm, ženke od 60 do 65 cm. Težina: od 20 do 30 kg. Prekrasna glava izražava odvažnosti i inteligenciju; gledan s profila, njuška se zantno izdiže iznad vodoravne linije nosnog hrpta. Gornje usnice su obilne, ali ne i ovješene. Oči su boje lješnjaka ili smeđe (u skladu s bojom dlake); uši su srednje duljine, priljubljene uz glavu. Rep je debeo pri korijenu, sužuje se prema vrhu; prednje noge su ravne i čvrste. Dlaka je fina, kratka, tvrda, lijepo raspoređena, sjajna, bez resa. Boja dlake: bijela sa žutom poput limuna, bijela i narančasta, bijela i boja jetre, bijela i crna, ali se prihvaćaju i jednobojni i trobojni. Njuška mora biti iste boje kao i tamne mrlje.
Narav: Plemenit, strpljiv s djecom, privržen, inteligentan, čist, strastven lovac. U kući je miran, pametan, prilagođuje se svakoj situaciji. Laje na sumnjive zvukove, ali nije pas čuvar.
Korištenje: Njegovo ime potječe od engleske riječi >>to point<<, uperiti, i to je njegov stav pred divljači, kad munjevito stane. Pointerovo stajanje je uvijek spektakularno. Neumoran, poslušan, izvanrednog njuha, najviše se koristi u lovu na pernatu divljač (šljuke, prepelice, fazani) ali se prilagođuje i svakoj drugoj vrsti lova.
Hrana: U vrijeme lova pointeru se dnevno daje 350 do 400 g mesa, sitno narezanog kuhanog ili sirovog, uz dodatak riže, povrća i, po uputi veterinara, vitamina. U vrijeme nerada količina se smanjuje kako se pas ne bi ugojio.
Podrijetlo: Vjerovatno je stariji od engleskog setera. Zajednički im je predak španjolski ptičar.
Opis: Visina mužjaka je od 56 do 62 cm, ženke 53 do 60 cm. Težina mužjaka je od 18 do 25 kg, ženke 15 do 22 kg. Duljina gubice iznosi polovicu ukupne duljine glave. Nosni hrbat je ravan; njuška je crna ili crnkasta; stop nije naglašen; oči su smeđe ili boje tamnog lješnjaka; uši su trokutaste, tanke, na opip fine; grudi su uske; prsni koš je dubok; rep nosi vodoravno, a obrasao je resama. Dlaka je duga, svilenasta, krataka i fina na glavi a na nogama su obilne rese. Boja dlake: mahagoni-crvena, zlatnog odsjaja, bez i najmanjeg traga crne.
Narav: Energičan, ekspanzivan, samostalan. Ne podnosi strance.
Korištenje: Vrlo brz, odličnog njuha, podnosi svaku vrstu terena i klimu. Odlično radi i u močvarnim područijima. Koriste ga za svaku vrstu lova.
Napomena: Ovaj pas dugo živi, pa i 18 do 20 godina.
Crveni irski seteri na prvi će pogled osvojiti svakoga svojom elegantnom i atraktivnom pojavom. Najomiljeniji su među svim seterima. Pretpostavlja se da je pasmina nastala križanjem španijela, poentera i engleskih setera. Iako su u početku uzgajani kao lovački, sve više postaju obiteljski i izložbeni psi. Već su se u 19. st., kada su se pojavili u Irskoj, ti ponosni, aristokratski psi pokazali odličnima za izložbe i s vremenom su sve više uzgajani zbog svoje predivne pojave i prelijepe dlake, a ne zbog lova.[/size][size=9]Njihova glava je dugačka, vitka i suha, toplih plemenitih očiju i izraženog stopa. Uši su duge, padajuće, vrat dug i mišićav. Cijelo tijelo je mišićavo, skladno. Kretanje je vrlo ponosno, slobodno, a glava je nošena visoko. Dlaka je kestenaste boje, a dozvoljene su, iako ne i poželjne, male bjeline na prsima ili po prstima. Na glavi i prednjim stranama nogu te leđima, dlaka je kratka, a na zadnjim stranama nogu, prsima, trbuhu i repu, duga je.
U lovu su energični, ustrajni i odlični za rad u vodi. U 19. st. bi se u lovu na ptice ukočili kada bi ih osjetili i pokazivali u smjeru u kojem je ptica (markiranje) dok lovac na plijen ne bi bacio mrežu. Danas u lovu seter u galopu trči tražeći divljač traži cik - cak, kad ju pronađe, markira i po potrebi oprezno diže. To su vrlo temperamentni, aktivni, uporni i zaigrani psi. Svakodnevno trebaju mnogo istrčavanja (npr. uz bicikl). Vrlo su nježni, dobroćudni i uživaju u društvu ljudi i drugih pasa. Lako se mogu se naučiti na suživot sa drugim životinjskim vrstama (npr. mačkama, pticama itd.). Inteligentni su i vrlo brzo uče. Prikladni su za život u stanu jer rijetko gube dlaku, ali potrebno ih je redovito četkati. Uređivanju dlake izložbenih pasa potrebno je posvetiti nešto više pažnje. Šišaju im se uši, vrat i dlake između prstiju na šapama. Tek nakon 2 - 3 godine sazrijevaju i dostižu svoju punu ljepotu, ali u duši uvijek ostaju zaigrana štenad. U većini slučajeva dožive duboku starost.
Strpljenje i ljubav na četiri noge: Labrador retriver
Labrador retriveri su jedna od najpopularnijih rasa pasa, kako kod nas, tako i u Engleskoj i Americi. Nalaze se na prvom mestu na američkoj listi Kinološkog kluba najpopularnijih rasa pasa. Ova vrsta pasa je izuzetno prijatna, odana, inteligentna i ljubazna. Svaki dan će vas čekati na vratima kao da ste se upravo vratili sa dugog putovanja. Vole da budu angažovani u porodičnim aktivnostima. Obožavaju trčanje, plivanje, planinarenje i igranje sa decom. Veoma su strpljivi i prilagođavaju se svakom uzrastu. Istorija nam govori da je ovaj fascinantan pas korišćen za obavljanje raznih zadataka.
Osim što je poznato da je pas čovekov najbolji prijatelj i sjajan dodatak porodici, ovaj pas ima još mnogo prednosti. Može biti obučen za psa vodiča za ljude sa invaliditetom. Njegovo čulo mirisa je razvijeno do te mere da sa lakoćom može pronaći lekove, drogu i bombe. Gotovo da su neophodni pri traženju nestalih lica, zbog čega se u velikoj meri koriste u policiji. Labradori su izuzetno inteligentni, lako se obučavaju, a njihova istrajnost i spremnost da rade čak i u najtežim uslovima svakako je od velikog značaja za bilo kakve operacije pronalaženja.
Labrador je najpopularniji pratilac u lovu kada se radi o retriverima. Poznat je po neverovatnom instinktu i takozvanim “nežnim ustima”. Može da drži jaje u ustima, a da ga ne polomi. Takođe su poznati i kao terapijski psi. Koriste se u staračkim domovima i bolnicama kako bi oraspoložili i izmamili osmehe pacijentima.
Iako vole otvoren prostor, labradori mogu živeti i u stanovima, ali pod uslovom da ih bar jednom dnevno izvedete u šetnju ili u park da se igraju. Oni su pametni psi koji zahtevaju dosta mentalne i fizičke stimulacije. Pored inteligencije koju imaju, moraju biti obučeni da se ponašaju i prate komande.
- Labradori su poreklom iz Kanade, prvobitno odgajani da pomažu ribarima.
- Oni su moćni plivači. Imaju plovnu kožicu na šapama, što im dosta pomaže u tome. Rep im služi kao kormilo.
- Labrador retriver je uvek dominirao nad Američkim retriverom. U smislu poslušnosti, brzine i efikasnosti.
- Poznati su po ogromnom apetitu i proždrljivosti. Hranu odbijaju samo ako se ne osećaju dobro.
- Imaju visoku toleranciju za bol – osobina koja ih čini idealnim za ekstremne uslove, tokom spašavanja, pronalaženja, lova ili nekih drugih aktivnosti.
- Postoje samo tri priznate boje dlake kod labradora – crna, žuta i boja čokolade.
- Mnogi veruju da su crni labradori pametniji od svojih žutih i čokoladnih kolega.
- Mužjaci imaju deblje i grublje dlake od ženki pa zahtevaju češće četkanje.
- Labradori su skloni da pate od displazije kuka kao i od očnih poremećaja.
Irski vučji hrt je stara rasa pasa (preko 2000 godina). Korišćena je prevashodno za lov na vuka (šmrc, nije ni čudo što u Irskoj više uopšte nema vukova), ali i za lov na krupnu divljač, kao i u ratu za obaranje neprijatelja sa konja ili iz kočija. Rasa je bila veoma popularna na britanskim ostrvima, naročito u Irskoj i Velsu (sve dok nisu pobili sve vukove, onda je u jednom trenutku rasa zamalo potpuno iščezla, pa su je posle spašavali). Za njega se kaže da je pas kraljeva i kralj među psima. On je simbol keltskog naroda, pas iz doba vitezova i heroja, opevan u mnogim legendama i pesmama. U srednjevekovno doba, ovu rasu su legalno mogli odgajati samo kraljevi, vitezovi, plemići i bardi (putujući svirači). Irski vučji hrt je nacionalno blago Irske i prikazan je na novcu, poštanskim markama i slično, a takodje je bio i prvi "čistokrvni" pas koji je kročio na tlo Amerike (jedan vučji hrt je bio na Kolumbovom brodu).
To su danas najviši psi na svetu (iako nisu masivni kao npr. doge) i dostižu visinu od 183 cm kada se propnu na zadnje noge kao na slici gore, odnosno visinu od 86,36 cm u grebenu. Težina ovih pasa je do 70 kg. U Irskoj se organizuju skupovi na kojima se vlasnici ovih pasa sastanu, pa zajedno organizuju trke kako bi se zadovoljio instinkt vučjih hrtova za lovom. Naime, psima se postavi veštački mamac za kojim će oni juriti. Ove trke se preporučuju vlasnicima ove rase, pošto je za zdravlje irskog vučjeg hrta neophodno svakodnevno istrčavanje. Nažalost, ovi psi imaju kratak životni vek, u proseku 8 do 10 godina, i zato se u francuskoj zovu lèvrier cru-coeur (the heartbreak hound). Što se temperamenta tiče, postoji zapis koji između ostalog kaže: "Pokloniću ti psa koga sam nabavio u Irskoj. On će lajati na neprijatelja, ali nikad na prijatelja. I umeće da vidi na licu svakog čoveka da li je zlonameran ili dobronameran prema tebi. I za tebe, daće svoj život."
Pekinezer [You must be registered and logged in to see this image.] Pekinezeri su pripadnici najstarije rase pasa, a nastali su u Kini. Njihovo ime dolazi od grada Pekinga. Maleni su, ali znaju biti iznenađujuće teški kad se podignu jer imaju teške kosti.
Povijest
Prema legendi, pekinezer je nastao od lava i majmunice koji su se jako voljeli. Pekinezer je stoljećima živio isključivo na carevu dvoru. Veoma su ga pazili, njegovali i duboko poštovali. Smatrali su da on štiti svoga gospodara na onom svijetu.
U 19. stoljeću odnose ih u Englesku, gdje i dalje zahtijevaju udobnost i obavezne šetnje. Pomalo su suzdržani prema ljudima. Samo vlasniku otvoreno pokazuju ljubav.
Karakter
Pekinezeri imaju jak karakter i pravi su zaštitnici jer se znaju dobro braniti. Iako su maleni, toliko su hrabri da to može prijeći u tvrdoglavost. Osjećajni su i neovisni. Povremeno ih je teško nahraniti jer žele pokazati da su dominantniji od vlasnika pa odbijaju hranu. Opet, ako previše jedu mogu postati gojazni. Katkad toliko vole vlasnika da postanu ljubomorni. Znaju dugo i bučno lajati. Nisu agresivni, ali lajanjem dokazuju svoju neizmjernu vjernost. Dobri su za život u stanu i nije im nužno dvorište. Ipak, kako bi očuvali zdravlje, potrebno ih je redovito šetati i igrati se s njima.
Bolesti
Njihov prosječan životni vijek je između 10 i 15 godina. Skloni su bolestima srca, dišnim problemima i lako se prehlade.
Obavezno ih treba svakodnevno češljati jer im se dlaka lako zapetlja. Treba im čistiti lice i oči te provjeravati što im se krije u dlakavim šapama.
Romina
Poruka : 5505
Godina : 68
Lokacija : iza magle
Učlanjen : 09.02.2012
Raspoloženje : uglavnom dobro
Naslov: Re: Rase pasa Uto 19 Feb - 0:53
Zapadnoškotski beli terijer - Westie [You must be registered and logged in to see this image.] Zapadnoškotski bijeli terijer , poznat i kao Westie, je vrsta psa poznatog po svojoj živahnosti, odvažnosti i potpuno bijeloj dlaci. Izuzetno je prijateljskog ponašanja, pogotovo prema starijoj djeci, ali zahtijeva i puno pažnje. U svijetu je poznat kao maskota škotskog whiskyja Black & White. Nastao je križanjem Škotskog terriera i Cairn-a.
Izgled
Westie ima tamne, sjajne oči koje imaju prodorni pogled. Uši su mu male i uzdignute dajući psu izgled spremnosti za svaku situaciju.
Težina odraslog psa je od 7,5 do 10 kg, a naraste do 28 cm. Rep mu je uvijek uspravan. Unutrašnjost dlake mu je gusta i meka, a prema vani postaje gruba i zahtjeva redovito češljanje. Dlaka mu je srednje duljine i umjereno kudrava, čupava i treba ju redovito šišati. Mnogi vlasnici dlaku oko lica ostavljaju dugu tako da izgleda kao lavlja griva.
Ponašanje
Ova je pasmina puna energije, upornosti, ali i agresivnosti prema njihovoj "lovini". Prirodni neprijatelji su mu zečevi i vjeverice. Radi svog temperamenta Westieja opisuju i kao "velikog psa u malom tijelu". Uvijek je na oprezu i može se smatrati psom-čuvarom, iako radi svoje veličine ne djeluje zastrašujuće. Ako ga se draži i provocira, reagira režanjem pa čak i ugrizom. Kada su mu rep i uši spušteni, Westie je zadovoljan, odnosno prilično sretan zbog nečega. To bi moglo biti dolazak vlasnika, žvakanje omiljene igračke ili jedenje. Izuzetno je društven s ostalim životinjama iako se "upoznavanje" s domaćim ljubimcima, uključujući i mačku, mora izvesti s dodatnim oprezom. Kako Westie spada među lovačke pse, potreban mu je veći prostor za trčanje i igru, ali unatoč tome, vrlo se brzo privikavaju i na male prostore, na stanove. I u putovanjima je dobar suputnik jer se lako prilagodi na nove situacije i ljude. Radi svoje energije brzo se umori te više puta na dan drijema. Kao i ostali psi, puno bolje reagira na ljubav i pažnju nego na okrutnost. Vrlo su tvrdoglavi i učiniti će sve što je u njihovoj moći da nametnu svoju volju.
Njega i zdravlje
Westie je skloniji suhoj dlaci pa često kupanje može iritirati kožu. Kupanje jednom mjesečno ili rjeđe neće izazvati probleme. Potrebno je češće češljanje kako bi se dlaka održala prirodna i čista. Češću higijenu zahtijevaju unutrašnjost ušiju te oči kako bi se izbjegla infekcija. Kao i ostalim psima, Westieju je potrebno oko 13 sati spavanja na dan. Lako će se prilagoditi ritmu spavanja svojih vlasnika. Kada postanu neovisniji, Westieji mogu provesti jedno vrijeme sami.
Romina
Poruka : 5505
Godina : 68
Lokacija : iza magle
Učlanjen : 09.02.2012
Raspoloženje : uglavnom dobro
Naslov: Re: Rase pasa Uto 19 Feb - 0:54
Bulterijer [You must be registered and logged in to see this image.] James Hinks iz Birminghama u Engleskoj stvorio je Bulterijera želeći dobiti najboljeg psa za borbu. Najviše je volio bijele Bullterriere i oni su postali, a i danas su, moderni pratioci. Hinks je nehotice uzrokovao pojavljivanje mnogih zdravstvenih problema, koji se kod drugih Bulterijera mnogo rjeđe javljaju.
Bulterijer je bio uzgajan zadnjih 100 godina da bi se dobila životinja kakvu danas poznajemo dobrog temperamenta, na glasu po svojoj Ijubaznosti prema Ijudima i blagosti sa djecom. Često zvan i Engleski bullterrier, po zemlji svoga porijekla, on poput pravog Britanca predstavlja lik gentlemana među ostalim psima -ponosan, strpljiv, odan i sa sjajem u oku. Njegov karakter jednostavno ga ne svrstava u pse pogodne za borilački ring, bez obzira na izuzetne facijalne karakteristike koje ga čine pogodnim za takva zastrašujuća djelovanja. Temperament bullterriera je takav da će on trpjeti znatne količine provokacija prije negoli uzvrati milo za drago - suviše spora za borilačku družinu. On po svom prirodnom oblikovanju jednostavno nije napadačka životinja. Bulterijer je najsretniji kada potpuno sudjeluje u obiteljskim aktivnostima i uživa u dječjem društvu. Bulterijer potječe od više pasa. U selekciji su se koristili staroengleski bijeli terrier, fox terrier kratke dlake, buldog, pa čak ima i kontroverzije o učešću dalmatinskih pasa u tim križanjima radi dobivanja pigmentacije. Bulterijer je mirna pasmina koja voli ljude. Također je manje od prosjeka sklon napadanju, no kada ugrize, nastaje znatna ozljeda, jer teško otpušta vilicu.
Abu Dabi
MODERATOR
Poruka : 130824
Učlanjen : 07.04.2011
Naslov: Rase pasa Ned 30 Jun - 15:38
Kineski kukmasti pas
[You must be registered and logged in to see this image.] Foto: Shutterstock OVA neobična pasmina još uvijek je poprilično rijetka, ali zbog svojih karakteristika to bi se uskoro moglo promijeniti. Donosimo vam detaljan prikaz ove preslatke pseće vrste.
Originalno je uzgojen u Africi i zvali su ga Afrički bezdlaki terijer. Kasnije su ga kineski trgovački brodovi prenijeli u Kinu i nazvali Kineski kukmasti pas. To ime je ostalo do danas.
Kineski kukmasti pas naraste do 30 cm, a težina mu nikada ne prelazi 4,5 kg. Ova pseća vrsta posebna je po tome što nema dlaku, osim na glavi, repu i nogama.
Ovi psi su spretni, dražesni i stvarno ih je lako zavoljeti. Odan je i zaigran kad su djeca u pitanju, ali kako ova vrsta nema dlaku koja bi je štitila treba biti na oprezu kako ih se ne bi ozlijedilo. Već u ranoj dobi započnite sa socijalizacijom psa izlažući ga glasnim zvukovima i vanjskim aktivnostima, kako se ne bi pretvorio u plašljivca. Jako su inteligentni i lako ih se nauči da izvode razne trikove, a dobri su i sa drugim ljubimcima, primjerice mačkama. Ne laju. Vole se penjati i kopati rupe. Jako se vežu za svoje vlasnike, traže stalno društvo i uvijek trebaju vođu.
Kineski kukmasti pas lako dobiva na težini pa pripazite da ga ne hranite previše. Zahtijevaju više pažnje od ostalih pasa, jer nemaju dlaku pa je koža sklona iritacija ali i opekotinama od sunca. Kod ove pasmine česta je pojava ispadanja i truljenja zubiju. U većini slučajeva alergični su na vunu.
Izvrsni su za stan, zaposlene ljude i one sklone alergijama. Aktivni su i vole šetnju, pa iako su maleni i slatki pokušajte odoljeti porivu da ih stalno nosite na rukama. Za zimske šetnje obavezan je kaputić.
Jako su čisti i nemaju nikakvog mirisa, a nisu skloni ni buhama. Zahtijevaju redovito kupanje nakon kojeg se u kožu umasira malo ulja da bi se ostala mekana.
Australijski stočarski pas je vrlo inteligentan, poslušan, aktivan, hrabar, uravnotežen. Potrebna mu je redovna vežba. Malo laje. Vrlo je inteligentan, brzo i rado uči. Lako ga je odgajati. Dobro se slaže s drugim psima i decom. Budući da su uzgajani za čuvanje stoke u Australiji, ponašaju se vrlo zaštitnički prema svome vlasništvu, uključujući i ljude!
Rotvajler je treći po redu najpopularniji pas u Evropi. On je ne samo inteligentan, već i hrabar i pouzdan. Izuzetno je posesivan, i spreman je da ljude koje prihvati kao svoje vlasnike brani i životom. Rotvajler je pas koga se mnogi plaše. Međutim, agresivnost nije sastavni deo karaktera pasa ove rase. Rotvajler je blag, hrabar i samouveren pas, koji se lako trenira i koji je jako posvećen svojoj porodici.
Ponekad opisivani kao ćudljivi i agresivni, psi-leptiri su jednostavno posesivni i čuvaju svoju teritoriju. Ujedno su i privrženi svojim vlasnicima i lako ih je trenirati. Neke bi moglo iznenaditi da se papilloni smatraju jednom od najprivrženijih pasmina. To je jedan vrlo inteligentan pas, kojeg je jako lako dresirati.
Prepun ljubavi, privržen i strpljiv, labrador retriver je jedna od najpopularnijih rasa pasa na svetu. Potrebno mu je puno vežbe jer se u suprotnom može ugojiti. Zbog svoje dobre ćudi i ljubavi prema deci i drugim psima, spada među vrlo popularne porodične pse.
Ovi psi su izvorno uzgajani za vođenje stotina ovaca, što je zahtevalo veliku koncentraciju i inteligenciju. Mogu biti pomalo nepoverljivi prema strancima i deci, ali su unutar svoje porodice vrlo odani i privrženi.
Dobermani spadaju među top 10 čuvarskih rasa pasa. Iako su poznati kao dominantni, dobermani imaju jako puno varijacija što se temperamenta tiče. Neki mogu biti prilično mirni i izvrsni porodični psi, ako ih se propisno obučava odmalena. Možete računati na to da će doberman agresivno zaštititi svoga gospodara.
Zlatni retriver je odan, pun ljubavi, strpljiv i izvrstan s decom. Zbog jako dobrog njuha neki od njihovih talenata su lov, traganje, donošenje lovine, detektovanje narkotika, a zbog velikog strpljenja i poslušnosti koriste se kao psi vodiči slepih osoba.
Nemački ovčari su izuzetno inteligentni, hrabri i imaju snažni zaštitnički instinkt. Siguran u sebe, miran, oprezan i vodljiv. Mora da poseduje hrabrost, borbenost i oštrinu da bi bio pogodan kao pratilac, stražar i čuvar. Mogu biti izvrsni porodični psi, posebno sa decom. Njihova inteligencija u kombinaciji s njihovom hrabrom prirodom čini nemačke ovčare izvrsnim policijskim psima i spasiocima.
Pudlice su jako intelignetni psi i jedna od najlakših vrsta za trenirati. Sposobna da se prilagodi velikom broju situacija i laka za obuku, pudla može čak i spasiti život svom vlasniku. Vole biti u blizini ljudi. Neke pudlice su dobri psi čuvari, dok se druge mogu trenirati za potrebe lova. Pudlice su osetljivi, razumni i srećni psi.
Border Koli je inteligentan, uravnotežen, marljiv, pažljiv i lako se odgaja. On je otporan ovčarski pas, pokretan i neumoran. Neki tvrde da pogledom ume da hipnotiše goveda. Nije pogodan za život u gradu. Ne voli samoću. Poput mnogih inteligentnih rasa pasa, border koliju je potreban posao koji će obavljati.
mojaoaza.
Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]
Oblikovanje ove rase psa započelo je 30 – tih godina prošlog veka i trajalo je gotovo pola veka. Delo je Švajcarca Dobermanna koji je želeo pouzdanog, hrabrog, odvažnog i, naravno, u telesnom pogledu dovoljno impozantnog psa za pratnju i ličnu zaštitu.
Rođen u Nemačkoj, ima tome oko sto godina, ovaj veoma elegantan pas, dobio je ime po Luisu Dobermanu, tada zaduženom za rukovođenje stajom za uhvaćene pse, u malom gradu Apolda (Tuenng). On je ukrštanjem dobio prve primerke ove rase.
Građa tela
Doberman pinč potiče od standardnog pinča čije su sve telesne i karakterne odlike sačuvane. Doberman je skladno građen pas koji svojim oblikom predstavlja idealan anatomski sklad. Ima snažnu klinastu glavu, jako i mišićavo telo, uspravne, elegantne usko sečene uši, rep koji mu se skraćuje i koji vizuelno nije prisutan, dok je preko celog tela napeta koža ispod koje se ocrtavaju elegantni, suvi i dugi mišići.
Dlaka
Dlaka je kratka, sjajna i dobro prileže uz telo. Veoma često je crne boje sa plameno-crvenim šarama, ali može biti i smeđa i plava sa šarama. Mužjak je visok 68 cm, ne bi smeo biti viši od 70 cm, a ženka oko 65 cm.
Karakter
Doberman je inteligentan, druželjubiv i odan pas. Voli društvo dece. Ukoliko oseti da je on, njegovo vlasništvo ili njegov vlasnik u opasnosti, može i ujesti, mada to retko čini.
Među pretke dobermana ubrajaju se, bez sumnje, pinč, nemačka doga, boseron i rotvajler. Međutim, Oto Gbeler je odredio rasu, nakon što ju je ukrstio, pre svega sa crnim i tan terijerom, i verovatno grejhaundom. Spajajući kvalitete čuvara sa lovačkim njuhom, prvi dobermani su radili sa žandarima Tueringa, a zatim i u vojsci, u patroliranju i čuvanju, tokom Prvog svetskog rata.
Od najranijeg doba, doberman pokazuje svoj ponos i karakter dominacije. Oko četvrtog do petog meseca, on često pokušava, režeći i pokazujući zube, da nametne svoju volju. Takvo ispoljavanje njegovog nezavisnog duha, mora odmah da bude suzbijeno, bez brutalnosti, ali čvrstom rukom.
Kada jednom uspemo da mu nametnemo svoju volju, doberman postaje potčinjen pas, umiljat i veoma vezan za svog gospodara. Inteligentan, budnog oka, hrabar, štaviše neustrašiv, izvrstan pas čuvar, može da bude agresivan prema uljezima. Njegov karakter, čini deo njegovog standarda; suviše agresivni psi, kukavice ili suviše nervozni moraju da budu odstranjeni.
Doberman se danas smatra predvodnikom pinčera, čiju morfologiju u potpunosti ima po značajnom međunarodnom uspehu, koji je postigao. Dobre visine, doberman ima ponosan i odlučan hod. Poznat je po svojoj, skoro četvrtastoj građi.
Glava je duga i koščata, u obliku izduženog klina, jasno se izdvaja iz vrata i u proporciji je sa telom. Kose oči moraju da budu što je moguće tamnije. Uši su uspravne i visoko postavljene. Standard zahteva da budu sečene, što dobermanu daje odlučan izgled. Po prirodi, uši su poluspuštene.
Ovaj pas ima mišićave slabine, kratka i kompaktna leđa, okrugle sapi, duga i izuzetno mišićava bedra, koja mu daju gibak hod. Prednje noge su čvrste koliko i stražnje. Skočni zglobovi moraju da budu paralelni i vertikalni u odnosu na pod. Stražnji prsti nisu dozvoljeni.Rep je takođe sečen.
Dlaka je tvrda i nabijena, kratka i glatka, crne, tamno smeđe ili plavo-sive boje. Ima dosta plamenih oznaka, mahagonija boje, na nivou njuške, usana, obraza, luka iznad obrva, grla, prsa, došapja, nogu, unutrašnjosti bedara i anusa.
Dozvoljena je siva poddlaka, pod uslovom da nije vidljivo istaknuta. Izbačena glava, ili kratka ili velika, špicasta njuška, svetle oči, loše držanje, suviše dugo telo ili suviše tanko, suviše svetle plamene oznake, kaskajući hod, sve to može da se smatra nedostatkom.
• Porodica: Pinčevi i Šnauceri, • Zemlja porekla: Nemačka • Godina porekla: 1800 • Prosečna veličina mužjaka: Visina: 66-71 cm Težina: 35-45 kg • Prosečna veličina ženke: Visina: 61-66 cm Težina: 30-40 kg • Drugi naziv: Dobi • Životni vek: 10 – 12 godina
zivotinje.
Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]
Ned 31 Jul - 19:17
