Čudne svemirske pojave

Od kvazara do pulsara i svih svjetlosnih godina među njima, donosimo vam neke od najneobičnijih pojava u svemiru. Većina stanovnika ovoga planeta misli da je svemir poprilično dosadan i prazan, samo bijele točkice preko noćnog neba. Međutim, svemir je ispunjen sa čudnim i prekrasnim pojavama. Neke pojave su velike, neke su lijepe, ali sve su zapravo čudne.

Maglice



Velike prljave nakupine prašine, plinova i plazme. Vjerovatno vam to zvuči kao nešto što možete pronaći pod krevetom, ali to zapravo čini maglice. Ovi oblaci veliki i po nekoliko svjetlosnih godina su svemirske tvornice koje plove svemirom i na svojim hladnim rubovima izbacuju nove planete i mlade zvijezde. Uz pomoć velikih teleskopa pronađene su razne vrste maglica razasute diljem svemira te dolaze u različitim oblicima. Otkrivene su i tzv. tamne maglice koje su toliko guste da ne propuštaju svijetlost.

Supernove



Kada zvijezdi ponestane goriva, dolazi do ogromne eksplozije koja izbacuje slojeve plina daleko u svemir. Taj materijal nakon milijardi godina ponovno formira nove zvijezde. Srećom, mi se nalazimo na sigurnoj udaljenosti da se možemo samo diviti takvim eksplozijama. Naravno, i naše sunce je tempirana bomba kojoj će jednoga dana nestati goriva, no nema razoga za paniku, jer se to sigurno neće dogoditi za vašega života.

Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje



Svemir je ogroman, i svi znanstvenici koji su ga istraživali pronašli su zračanje koje nisu mogli objasniti. Onda je jedan od njih zaključio da je to zračenje koje je preostalo iz velike, stare eksplozije znane nam kao Veliki prasak.

Tamna energija



Posljednjih godina gomilaju se dokazi u prilog činjenici da je, osim tamnom tvari, svemir bogat i tamnom energijom. To prije svega pokazuju mjerenja dalekih supernova koja nedvosmisleno ukazuju da se širenje svemira ubrzava, a ne usporava kako se donedavno mislilo. Kako sva uobičajena materija djeluje gravitaciono privlačno i tako usporava širenje svemira, ovo ubrzavanje ukazuje na novi sastojak svemira koji djeluje u suprotnom smjeru i tjera ga da se širi sve brže. Taj je sastojak prozvan tamna energija. Što je ona zapravo i koje je njeno porijeklo je još uvijek nepoznato.

Tamna tvar



To je zapravo tvar u svemiru koja ne emitira niti reflektira elektromagnetsko zračenje, zbog čega je ne možemo vidjeti. Njeno postojanje astronomija je dokazala posredno, promatranjem učinka tamne tvari na druge, lakše uočljive, objekte. Poznavanje količine tamne tvari u svemiru omogućilo bi bolje razumijevanje kako dosadašnjeg tako i budućeg razvoja svemira.



Do prvog dokaza o postojanju značajne količine tvari koju nismo u stanju vidjeti došlo se istraživanjem skupova galaksija - nakupina nekoliko stotina do nekoliko tisuća galaksija. Tridesetih godina 20. stoljeća Zwicky i Smith su istraživali dva bliska skupa galaksija: u zviježđu Berenikina kosa (skup Coma) i u zviježđu Djevice (skup Virgo). Pomoću Dopplerovog efekta mjerili su brzine pojedinih galaktika u skupu, te ustanovili da su brzine reda 10 do 100 puta veće od očekivanih, zbog veće mase koji im je davala tamna tvar.

Neutrini



Prilično čudne stvari se događaju duboku skrivene u unutrašnjosti svake zvijezde. Toplina i pritisak tjeraju sve vrste čestica da se kreću i međusobno sudaraju. Iz tih zvjezdanih juha izleću neke od najmanjih poznatih čestica koje su čovjeku poznate: neutrini. Oni proizlaze iz sunca i šire se diljem svemira. Dakle sa milijardama zvijezda u svemiru, i puno neutrina leti okolo. Zapravo i ovoga časa bezbroj neutrina prolazi kroz vaše tijelo. No nemate razloga biti zabrinuti, oni su tako zanemarivo mali da neometano prolaze kroz kilometre olova, tako da vaša slezena nije u opasnosti.

Kvazari



Kvazari spadaju među najmoćnije pojave u svemiru. Kvazari su objekti koji se astronomima pričinjavaju kao zvijezde, ali su zapravo galaksije. Ime kvazar dolazi od engleskog "QUASi-stellAR object - QUASAR" - "objekt-kao-zvijezda".



Ove galaksije izgledaju kao zvijezde zbog izuzetnog sjaja njihovih jezgara koje potpuno zasjenjuju ostatak galaksije. Kvazari predstavljaju najsjajnije poznate astronomske objekte i zbog toga se vjeruje da je "pogonski stroj" koji omogućuje takav sjaj crna rupa u središtu jezgre. Obzirom da su toliko sjajni, kvazari predstavljaju najudaljenije vidljive objekte u svemiru. Vrijeme koje je potrebno njihovoj svjetlosti da doputuje do nas, gledajući najudaljenije kvazare vidimo svemir koji je star samo deset posto svoje sadašnje starosti.

Neutronske zvijezde



Kada zvijezda umre, uruši se u sebe te se stvori toliki pritisak da se elektroni i protoni međusobno spoje i stvore neutrone. Jednostavno zamislite da se nešto ogromno kao naše sunce stisne toliko da ima promjer samo 10km. Takva neutronska zvijezda je nevjerovatno gusta u toj mjeri da bi jedna kockica šećera neutronske zvijezde težila 100 milijuna tona.

Pulsari



Pulsari su snažno magnetizirane neutronske zvijezde, nastale kao ostaci eksplozija supernovih. To su maleni kompaktni objekti, nešto teži od Sunca, ali promjera svega dvadesetak kilometara koji izuzetno brzo rotiraju oko svoje osi. Tipični periodi rotacije su između jedne milisekunde i nekoliko sekundi.

Ovakva brzina rotacije u kombinaciji s ekstremno snažnim magnetskim poljem (10 milijardi puta jačim od magnetskog polja Zemlje) dovodi do stvaranja snopa elektromagnetskog značenja koji, poput rotirajućeg reflektorskog snopa, "prebrisuje" svemirski prostor. Kako taj snop u pravilnim vremenskim razmacima prelazi preko Zemlje radio-teleskopi bilježe signal s pravilno razmaknutim impulsima (tako su pulsari otkriveni i otud im i ime).

Crne rupe



Zvijezda masivnija od 3,2 Sunčeve mase na kraju svog životnog puta, nakon katastrofalnog sažimanja, pretvori se u crnu rupu - najčudesniji i najneshvatljiviji objekt u poznatom svemiru. U moćnom gravitacijskom polju crne rupe, prostor-vrijeme je potpuno zakrivljen, pa više ne vrijede uobičajena pravila fizike. Privlačna sila crne rupe toliko je jaka da se ni svjetlost ne može od nje odvojiti. Osim crnih rupa mase ravne masi zvijezda, u novije vrijeme otkrivene su i supermasivne crne rupe u središtima galaksija






e.muskarac